Granični poremećaj ličnosti (eng. borderline personality disorder) prvi je puta spomenut 1938. godine kada ga je američki psihoanalitičar Adolph Stern definirao kako bi opisao stanje pacijenata koji su bili na granici između psihoze i neuroze.
Radi se o psihičkom poremećaju ličnosti koji značajno utječe na mentalno zdravlje pojedinca. Granični poremećaj ličnosti utječe na način na koji razmišljate i osjećate o sebi i drugima, pritom uzrokujući probleme u svakodnevnom funkcioniranju uz to uključuje i probleme sa slikom o sebi, poteškoće u upravljanju emocijama i ponašanju te česte probleme u održavanju međuljudskih odnosa (pogotovo partnerskih).
Osobe s graničnim poremećajem imaju intenzivan strah od napuštanja ili nestabilnosti, te jako teško podnose samoću te iz tog razloga vrlo brzo ulaze u odnose. Često imaju nagle emocionalne promjene (ljutnja, bijes, anksioznost, depresija, itd.) i na najmanje sitnice (npr. partner se ne javi na mobitel ili ne odgovori odmah na poruku) koje često znaju biti praćene i s agresivnim ponašanjem (npr. vikanjem na druge, razbijanje ili bacanje predmeta, ulaženjem u fizičke sukobe, itd.) te iz takvog načina ponašanja i reagiranja odguruju ljude od sebe ili ih osobe napuštaju iako osoba s graničnim poremećajem ličnosti želi imati prijateljske i ljubavne odnose.
Njihovi odnosi su često intenzivni, burni i kratki. Važno je za istaknuti da osobe s poremećajem ličnosti nisu svjesne da njihovo ponašanje, reakcije ili obrasci ponašanja nisu odgovarajući ili prikladni već oni vjeruju baš suprotno tj. da je njihovo ponašanje ispravno.
Kada govorimo o pojavnosti poremećaja među spolovima provedena istraživanja utvrdila su da se učestalije javlja kod žena nego kod muškaraca. Za sada još nije utvrđen koji je glavni uzrok nastanka graničnog poremećaja ličnosti, no smatra se da faktori koji mogu doprinijeti nastanku su genetska predispozicija, seksualno ili emocionalno zlostavljanje u djetinjstvu, loši obiteljski odnosi tijekom odrastanja, trauma. Autodestruktivno ponašanje (samoozljeđivanje) pa čak i pokušaji samoubojstva, česta su kod osoba s graničnim poremećajem ličnosti.
Kad govorimo o komorbiditetu tj. poremećaji koji se javljaju uz granični poremećaj ličnosti, najčešće su anksiozni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj, poremećaji u prehrani, depresija i zlouporaba psihoaktivnih tvari.
Važno je uzeti u obzir da svatko od nas ponekad ima narušenu sliku o sebi ili su mu u nekom trenutku u životu bili narušeni međuljudski odnosi ili smo u nekoj situaciji odreagirali impulzivno i nepromišljeno, no to ne znači da imamo granični poremećaj ličnosti. Da bi se postavila dijagnoza potrebna je obrada stručnjaka (psihijatar ili psiholog). Prema DSMV (dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje) da bi se dijagnosticirao granični poremećaj ličnosti osoba mora zadovoljiti najmanje pet od devet obilježja:
1. Veliki napori da se izbjegne napuštanje, bilo ono stvarno ili imaginarno
2. Nestabilni i snažni interpersonalni odnosi te svrstavanje drugih ljudi u dvije kategorije, u one koje idealiziraju i u one koje obezvređuju
3. Poremećaj identiteta, nejasna slika o samome sebi
4. Impulzivnost u barem dva područja koja su potencijalno štetna njima samima
5. Suicidalne misli, pokušaji suicida, samoozljeđivanje
6. Emotivna nestabilnost, epizode anksioznosti, razdražljivosti i disforije, koje uglavnom traju nekoliko sati, a rijetko dulje od nekoliko dana
7. Kronični osjećaj praznine
8. Neprimjeren, intenzivan bijes ili teškoće u kontroliranju bijesa
9. Prolazne paranoidne ideje povezane sa stresom, disocijativni simptomi
Živjeti s osobom s graničnim poremećajem ili biti u partnerskoj/ljubavnoj vezi je teško i stresno, ne samo za osobu s poremećajem, već i najbližim ljudima ili partneru (suprug/supruga). No, ako se potraži stručna pomoć (što ranije to bolje) osobi se može pomoći da ima zdravije i ugodnije međuljudske odnose te zaštiti svoje mentalno zdravlje. (foto:pixabay)
Piše dipl. psiholog Ivan Sušanj
