Lani u prosincu, Državni zavod za statistiku (DZS) objavio je podatke da je 2021. godine, prilikom popisa stanovništva, u Hrvatskoj bilo približno 2,4 milijuna stanova li 6,5 posto više u odnosu na prethodni popis stanovništva 2011. godine.
Iako je ukupan broj stanova narastao, broj nastanjenih stanova smanjio se za 4,2 posto, dok se broj privremeno nenastanjenih, odnosno praznih stanova povećao za čak 43 posto. Prema podacima DZS-a, u Hrvatskoj je oko 600 tisuća praznih stanova te 231.000 kuća za odmor (vikendica) u kojima, po logici stvari, ljudi borave povremeno jer su izvan njihovih prebivališta.
Zašto su svi ti stambeni prostori prazni, čemu služe i koga čekaju da ih nastani, dok mnogi mladi (pa čak i oni sredovječni) nemaju mogućnosti priuštiti si kupovinu ili bar najam stana? I zašto država nema volje uvesti porez na nekretnine od čijih bi se prihoda moglo graditi priuštive stanove?
Prazni stanovi u “ispražnjenim” krajevima
Ta smo pitanja postavili vodećem domaćem stručnjaku za socijalnu politiku, profesoru Pravnog fakulteta u Zagrebu, Gojku Bežovanu koji ističe da je struktura tih nenastanjenih stanova šarolika i vrlo složena.
Neki su, naime, u onim dijelovima zemlje iz kojih su ljudi proteklih desetak godina masovno iseljavali – Slavoniji, Lici, Dalmatinskoj zagori – a ponovno naseljavanje tih prostora u budućnosti nije izvjesno. No, većina praznih stanova je u gradovima. Procjena je da ih u Zagrebu ima oko 50 tisuća.
“Ti stanovi u gradovima trebali bi biti u fokusu, da se vidi zašto su prazni. Dio ih nije useljiv jer su moguće u lošem stanju, neodržavani i zapušteni. Kod dijela tih stanova moguće je da postoji i neriješeno vlasništvo pa su stoga nezanimljivi”, kazao je Bežovan. Više na N1.