Postoje tri vrste žena. U prvu grupu spadaju žene Obožavam bebe, u drugu Pička ti materina, treću čini grupa Da se još jedanput rodim…
1. OBOŽAVAM BEBE
Skupinu sačinjavaju žene između dvadeset i pete i danas već pedesete koje jedva čekaju da im iz utrobe izađe tri i pol kilograma sreće. Da bi to postigle, one mlade, troše brdo love na nokte kojima njemu grebu jaja i leđa, silikonske umetke, latino guzicu… Kod nekih lov na oca ide brzo, neke sporije otvaraju rajske dveri. One starije već su uhvatile princa ali njihovo jajašce nikako da uhvati ribicu koja danas vrlo često bez repa pluta u jajima.
Ogromna većina članica ove grupe ipak dočeka dan koji je, prema literaturi, “najsretniji dan u životu svake žene”, u stvarnosti je to ulazak u pakao iz koga izađeš kad izdahneš. Dernjava na početku je nešto što svaku majku izluđuje. Kasnije je se sjeća kao jedinog razdoblja koje je bilo, kad govorimo o djeci, čista radost.
Ekstenzije koje ti je muž, dok ti nije postao muž, divljački potezao, “radili ste na djetetu”, pretvorile su se u masne, gadne bičeve. Toliko si nervozna da si izgrizla gelirane nokte, ocu djeteta izgubio se svaki trag. Njemu vrišteće meso ne liči na bebe iz filmova, a njegova žena, sisata vještica, nema ništa s onom curom koja je pod njegovim zapaljenim bedrima bila divlja kobila.
Divlja kobila danas ne njišti zadovoljna i zadovoljena, ona reži. “Gdje si bio?!” “On nije samo moje dijete!” “Tebi se u životu ništa nije promijenilo, a vidi mene!” “Možeš li mi ga pričuvati na sat ili dva da skočim do fri…”
Žena ne dovršava rečenicu jer zrak propara sirena koja najavljuje smak svijeta. Žena sisom ubija sirenu. Tata govori: “Ne spremaj mi večeru. Tomo slavi momačko.”
2. PIČKA TI MATERINA
Žene sa djecom ulaze u tu grupu tamo negdje oko četrdesete. U posljednje vrijeme su one te koje kažu njemu, meni je svega dosta. I njemu je ali ne priznaje. Sirotan se brani. “Što ti fali? Djeca su, hvala bogu, živa i zdrava. Mikiju ne ide škola jer je na tvoje, ni njima pamet nije bila jača strana. Kika je krasna cura. Imamo stan, nekako ćemo vratiti kredit…”
“Ne podnosim te”, vrišti žena, “ne mogu te smisliti. Ni tvoj miris, ni tvoje, lako ćemo, stalno klatiš okolo, petnaest godina mi obećavaš da ćeš završiti fakultet a sad je mali glup na moje. GLUP JE NA OCA, pička ti materina!”
Razvodi običnih ljudi nisu horor jer se on ne bori za skrbništvo, ne bi on pristao ni na “zajedničko” da ne brine što će ljudi reći. Uostalom, Laura ne podnosi djecu, ona mu je rekla, ti si muškarac mog života. Trebam te da bih disala. Laura, ah, Laura! Toliko se razlikuje od luđakinje koja mu večeru baca na stol kao prolaznik beskućniku pedeset centi.
Laura ima krasnu kosu, on voli kad svoje tvrde sise prekrije slapom plavih kovrča. Svršava tako glasno da susjedi metlama lupaju istovremeno i po stropu i po podu. Nikad joj dosta seksa a ona njegova širi noge samo kad treba platiti karticu. I nikad, baš nikad Laura nije, iako ima dvadeset i dvije a on četrdeset i dvije, rekla da želi bebu. Idem, gotovo je. Zbogom paklu, dobar dan, živote.
Žena idućeg dana trpa njegove stvari u kutije. Zaključava vrata, on će doći u pet, ne želi ga više vidjeti. Ni njega ni bilo kog drugog muškarca. Zbogom paklu, dobar dan, živote.
3. DA SE JOŠ JEDANPUT RODIM
I ja sam u toj grupi. Da se još jedanput rodim od malena bih krenula u lov na lovu pa bih kupila gajbu. Ključ ne bih dala nikome. Mijenjala bih ih poput boje laka na noktima. Morali bi biti čisti, bogati, sterilizirani, pametni i dobri kuhari. Od njih bih uzimala samo gotovinu, jebeš ruže i parfeme.
U starosti, kuća bi mi bila prazna, ovako kako je danas. U njoj bi zvonio mir kako danas zvoni. Ali, da se još jedanput rodim ja bih znala da nigdje na svijetu ne postoji meso moga mesa koje me zove samo kad mu nešto treba.
Cure! U kojoj ste vi grupi?
Vedrana Rudan
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)