O alergijama je napisano puno, ipak bolesnik s alergijom nije uvijek siguran što se zapravo događa u njegovom organizmu.
Naš imunološki sustav sastoji se od složenih fizioloških mehanizama i osnovna mu je funkcija da razlikuje i prepozna ” strano i vlastito“ te da nas štiti od potencijalno štetnih uzročnika. Tu spadaju razni mikrobi: bakterije, virusi, paraziti, toksini i druge štetne tvari koje nazivamo antigenima.
Alergija je također posljedica djelovanja imunološkog sustava, a nastaje zbog naglašeno burne i pretjerane reakcije na neku stranu tvar koja i nije apsolutno opasna, a u ovom kontekstu je nazivamo alergenom.
Imunosni sustav je rasprostranjen po cijelom tijelu te ga čine organi: timus, slezena, koštana srž, limne žlijezde, različite krvne stanice i više vrsta proteina koji svi imaju svoju specifičnu funkciju. Krvne stanice koje sudjeluju u obrambenom tipu reakcije na mikrobe su bijele krvne stanice – leukociti, a njih ima više podvrsta (neutrofili, monociti, limfociti i dr). Najvažniji proteini u imunološkim reakcijama su imunoglobulini koje još nazivamo i protutijela ili antitijela.
Za obranu od infekcija i mikroba ključni su imunoglobulini tj. antitijela razreda IgG, IgM i IgA.
Kada antigen uđe u organizam pokreću se mehanizmi bilo nespecifične bilo specifične imunosti. Nespecifična imunost postoji već kod rođenja i tu djeluju leukociti koji proždiru mikrobe putem fagocitoze čineći tako prvu crtu obrane. Nespecifična imunost nije ciljana na određeni antigen i djeluje neselektivno.
Specifična ili stečena imunost je nešto složenija, uključuje isključivo limfocite T, limfocite B i specifična antitijela. Ona nije prisutna od rođenja, već se razvija naknadno u kontaktu sa uzročnikom, organizam je “nauči” nakon prvog susreta sa antigenom (nekoliko dana ili tjedana nakon doticaja sa antigenom). Možemo reći da se stvara imunološka memorija na neki antigen te je reakcije pri sljedećem susretu brza i učinkovita.
Svaka vrsta antitijela razvija se kao odgovor na specifični antigen. Možemo reći da antitijelo skuplja antigen nakon čega ga limfociti i druge imunološke stanice brže i lakše uklone.
S druge strane alergijska reakcija je drugačija vrsta imunološke reakcije koja umjesto da štiti tijelo uzrokuje oštećenje i razvoj simptoma bolesti.
U tome najvažniju ulogu imaju NE limfociti nego druge vrste bijelih krvnih stanica: EOZINOFILI , MASTOCITI I BAZOFILI te antitijelo klase IgE.
Paradoksalno je da su antitijela koja bi nas trebala zaštititi zapravo u podlozi alergijskih bolesti!
Alergijske reakcije usmjerene su protiv tvari koje su bezopasne za većinu populacije, za razliku od ranije opisane obrambene imunološke reakcije umjerene protiv raznih štetnih mikroba i njihovih antigena koji uzrokuju bolest kod apsolutno svakog pojedinca. S druge strane alergeni su tvari s kojima se naše tijelo susreće svakodnevno, ali samo kod nekih predisponiranih pojedinaca određeni alergen izaziva alergijsku reakciju.
Tu su najčešće male molekule po sastavu proteini, relativno puno rasprostranjeni u okolišu. Nalaze se u zraku koji udišemo (npr. pelud trava, stabla, korova, prašinska grinja, epitel i dlaka životinje, gljivice, plijesni), u hrani (najjači alergeni su jaje, orašasti plodovi, ribe, rakovi, proteini kravljeg mlijeka) ili piću koje konzumiramo (razni aditivi i boje u sokovima). Valja spomenuti i neke lijekove od koji su penicilinski antibiotici najčešći pokretači alergije, alergeni kod uboda insekata, kontaktni alergeni (sredstva za čišćenje, šamponi, deterđenti, metali i druge kemikalije) sa kojima koža dolazi u doticaj.
Stoga kada alergen uđe u tijelo preko sluznice dišnog sustava, probavnog sustava ili preko kože pokreću se posebne vrste plazma stanica koje počinju proizvoditi veće količine antitijela klase E- IgE.
Nastalo antitijelo se pričvrsti na stanice tkiva: bazofil i mastociti koji su punih histaminski zrnaca. Iako ne sadrže histaminska zrnca, važnu ulogu u modulaciji alergijskih reakcija imaju i eozinofili.
Kada se organizam ponovno susretne sa istim alergenom u tkivima nastaje burna reakcija. Tada se oslobađa histamin koja je odgovoran za tipične simptome alergije: svrbež, crvenilo kože, osip, kihanje,
kašalj, suzenje očiju, iscjedak iz nosa, suženje bronha i otežano disanje, širenje stijenki krvnih žila, pad tlaka i izlazak tekućine iz kapilara u tkiva. Znakovi bolesti se pojavljuju na koži kao koprivnjača ili urtikarija, na sluznici nosa i oka kao alergijski rinitis i konjuktivitis, na dišnom sustavu kao astma, ako je alergijom zahvaćen probavni sustav javljaju se grčevi, proljev, bolovi u trbuhu, nepodnošenje nekih namirnica.
U slučajevima kada se oslobodi velika količina histamina znakovi bolesti se pojave i na krvožilnom sustavu. Tada je ometen rad srca, optok krvi i disanje te tada govorimo o krajnjem najtežem obliku alergije koji se naziva anafilaksija, a može završiti smrtnim ishodom.
Tendencija dobivanja alergije je između ostalog i genetski uvjetovana. Stoga ako je jedan roditelj ima sklonost za nastanak alergije, postoji rizik od 50% da će se alergija prenesti i na potomstvo. Ako su oba roditelji sklona razvoju alergije rizik raste na 70%, pri čemu je jači utjeca majčinih gena.
Zaključno možemo reći da je za nastanak simptoma alergijskih bolesti potrebno tri čimbenika: genetsko nasljeđe, utjecaj okoliša i izloženost i stalna prisutnost alergena.
U nastavku više o kliničkoj slici, tipovima alergijskih bolesti te dijagnostici i liječenju istih!
Piše: Dr. Vedrana Zubčić Zrnc, spec.pedijatar-subspecijalist neonatolog
