Danas obilježavamo Međunarodni praznik rada, kao spomen na prvi svibnja 1886. godine kada je u Chicagu prosvjedovalo oko 40.000 radnika ističući zahtjeve simbolizirane u 3 osmice – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja. Policija je intervenirala oružjem i ubila šest, a ranila oko 50 radnika. Mnogo je demonstranata uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju.
U spomen na radničko krvoproliće, na 1. kongresu Druge internacionale 1889. godine odlučeno je da će se 1. svibnja svake godine održavati radničke demonstracije. Već od sljedeće, 1890. godine taj datum postaje međunarodnim danom opće solidarnosti radništva. I u Hrvatskoj blagdan rada počeo se slaviti 1890. Hrvatski radnici istaknuli su zahtjeve u znaku tri osmice. Zagrebački su radnici kao uvod u proslavu te godine održali niz štrajkova i skupova. U zgradi Hrvatskoga doma, kako su pisale Narodne novine, govornici su na velikoj radničkoj skupštini pred 1000 radnika naglašavali: “Mi smo za rad, ali hoćemo živjeti kao ljudi”.
Prema Jezičnom savjetniku Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, u hrvatskome standardnom jeziku imenice blagdan i praznik nemaju isto značenje. Imenicom blagdan označuje se dan posvećen vjerskom događaju, a imenicom praznik označuje se dan kojim se obilježava događaj važan za zajednicu ili međunarodni dan posvećen čemu.
Tako je 1. svibnja jedini neradni praznik u Hrvatskoj.
Iako se u duhu hrvatskoga jezika u medijima koristi i 1. svibanj, raširen je naziv 1. maj.(Na slici: proslava 2023.)