Krpelji su u Hrvatskoj rasprostranjeni u sjeverozapadnim krajevima, Gorskom kotaru, Primorju i Istri.
Žive na tlu te se penju na travu i nisko raslinje u visini od oko 20-100 cm čekajući da naiđe “domaćin”. Hrane se krvlju životinja ili čovjeka jednom nakon što prionu uz kožu. Krpelj se zarazi od životinje, a čovjek se zarazi nakon uboda zaraženog krpelja koji slinom prenese uzročnika.
Mogući način prijenosa je i gnječenjem zaraženog krpelja preko oštećene kože ili sluznice.
Za šumskog krpelja najvažniji rezervoar infekcije su divlji glodavci (miševi, voluharice,vjeverice) a u manjoj mjeri ptice. U priobalnom području veću opasnost predstavlja pseći krpelj. Svaki kontakt sa krpeljom ne dovodi do prijenosa zaraze već samo ubod onog krpelja koji je nosilac bakterije ili virusa.
Od bolesti koje prenose krpelji kod nas su najčešće Lajmska borelioza i virusni krpeljni meningoencefalitis, nešto rjeđa je mediteranska Q- groznica.
Lajmska bolest ili borelioza uzrokovana je bakterijom Borreliom burgdorferi, a ima tri stadija. Na mjestu uboda krpelja javlja se prvo mala crvena papula (prištić ) koja nije znak infekcije već iritacije, a prolazi spontano kroz par dana. U slučaju infekcije bakterijom razvija se na tom istom mjestu crvenilo kože koje se koncentrično širi dok središnji dio istovremeno blijedi. Ta tipična kožna forma naziva se ERITEMA MIGRANS i predstavlja prvu fazu bolesti koja nastaje od 3 do 32 dana nakon uboda zaraženog krpelja. Na mjestu crvenila bolesnik može osjećati i pečenje, bol ili svrbež a moguć je i otok regionalnih limfnih čvorova. U ovoj fazi bolesti potrebno je liječenje antibiotikom od kojih je najučinkovitiji upravo Sumamed (Azitromicin).
U slučaju da se bolest u ovoj fazi ne liječi, ona progredira u slijedeći stadiji tzv. NEUROBORELIOZU koja nastaje zbog sistemnog širenja bakterije krvlju i limfom. U 10-ak posto bolesnika i tada je prisutan osip, ali promjene su u ovoj fazi razasute po cijelom tijelu te se često zamijene za urtikariju. Kod dijela bolesnika razvije se srčana aritmija zbog zahvaćanje provodne muskulature srca.
Kao treća krajnja faza bolesti javlja se tzv. kasna bolest koja je obilježena progresivnim zahvaćanjem središnjeg živčanog sustava te po simptomima jako sliči na multiplu sklerozu, također uz kožne promjene i zahvaćanje zglobova.
Druga i treće faza bolesti više se ne liječe antibiotikom peroralno, već je potrebno dugotrajna venska primjena antibiotika uz ostalu suportivnu terapiju (npr. kortikosteroide, fizikalna terapija zbog motorički ispada i dr).
Krpeljni meningoencefalitis druga je po učestalosti značajna zarazna bolest koju uzrokuju virusi iz grupe Flavivirusa , a prenosi ih krpelj. Bolesti zahvaća središnji živčani sustav te ima dvije faze. Prva faza nastaje oko 7 dana nakon ugriza krpelja i nalikuje gripi( vrućica, bolovi u mišićima, glavobolja, mučnina): Tegobe traju oko pet dana nakon čega nastupa kratkotrajno poboljšanje.
Nakon toga poboljšanja nastupa upala moždanih ovojnica (meningitis) ili samog mozga (meningoencefalitis) obilježena jakom glavoboljom, povraćanjem, kočenjem vrata, paralizom mišića i drugim ispadima motorike ili osjetila, a mogući su napadi slični epileptičkim.
Virusni krpeljni meningoencefalitis u Hrvatskoj je proširen između Save i Drave te u Gorskom kotaru.
Bolesti koje prenose krpelji poželjno je prevenirati te se u tu svrhu provodi cijepljenje protiv virusnog krpeljnog meningoencefalitisa.
Ono se preporuča osobama koje su češće izložene ubodu krpelja i to u endemskim krajevima gdje se zna da ta bolest i postoji. Opravdano je cijepljenje šumskih radnika, lovaca, ali i izletnika. Cjepivo štiti samo protiv jednog oblika bolesti.
Cjepivo NE POSTOJI za Lajmsku bolest tj.neuroboreliozu uzrokovanu bakterijom te je u tom slučaju važna sama prevencija uboda krpelja.
U tu svrhu za boravka u prirodi potrebno je nositi svijetlu odjeću dugih rukava i nogavica, korištenje repelenata, nakon svakog boravka u prirodi obavezno je pregledati cijelu površinu kože.
U slučaju da osoba vidi krpelja potrebno ga je izvaditi sterilnom pincetom tako da ga se uhvati za trup, što bliže koži. Krpelj se ne smije ničim premazivati, niti paliti, stiskati niti gnječiti. Potrebno ga je izvaditi odmah kada ga se primjeti jer je manja šansa zaraze ako se ukloni u roku od 24 sata.
Mjesto uboda potrebno je nakon toga očistiti alkoholom, a pregled liječnika je potreban ako se kroz par dana javi crvenilo odnosno kožna manifestacija bolesti ili simptomi u vidu temperature, povraćanja, glavobolje.
Piše: Dr. Vedrana Zubčić Zrnc, spec.pedijatar-subspecijalist neonatolog
