Predsjednik Visokog kaznenog suda RH Željko Horvatović poslao je prije nekoliko dana pismo ministru pravosuđa Damiru Habijanu u kojem ga upozorava da tom sudu kronično nedostaje sudaca. Zbog toga se gomilaju neriješeni predmeti, a Horvatović je uvjeren kako bi zapošljavanju novih sudaca pomoglo povećanje plaća. Razgovarali smo s pravnim stručnjacima o ovom gorućem problemu u domaćem pravosuđu.
Predsjednik Visokog kaznenog suda u pismu Habijanu čije je detalje objavio Jutarnji list tvrdi da su dodatno opterećenje stvorile izmjene Zakona o kaznenom postupku iz 2022. prema kojima drugostupanjski sud, ako smatra da prvostupanjsku presudu treba ukinuti i nakon što je ona već jednom bila ukinuta, mora sam provesti raspravu i donijeti presudu. Visoki kazneni sud zbog te izmjene u dijelu predmeta mora voditi i rasprave, što ih dodatno usporava u radu.
Traži se više sudaca
Zbog sve većeg pritiska posla, Horvatović od ministra traži da Visokom kaznenom sudu, umjesto predviđenih 15 sudaca, odobri zapošljavanje njih 20. Da bi sudska vijeća toga suda mogla funkcionirati potrebno je, tvrdi, 15 sudskih savjetnika umjesto sadašnjih 8.
U završnici pisma za suce svoga suda traži veće plaće od sadašnjih. Plaće sudaca na Visokom kaznenom sudu su, piše Horvatović, identične kao na uskočkim odjelima županijskih sudova pa županijski suci nisu motivirani za profesionalno napredovanje.
“Stoga smatram da bi rad sudaca ovog suda trebalo adekvatno vrednovati kako bi ovaj sud i time privukao da se na natječaj jave najkvalitetniji sudački kadrovi”, piše Horvatović ministru.
O ovom problemu razgovarali smo s iskusnim pravnim stručnjacima, koji, uglavnom, smatraju da Visoki kazneni sud nije bio ni potreban.
Sloković: Trebaju nam iskusniji suci
Odvjetnica Jadranka Sloković kaže da je osnivanje Visokog kaznenog suda bilo pogrešno.
“Ako je trebalo nešto popraviti trebalo je povećati broj sudaca Vrhovnog suda RH, pa ne bismo bili u ovakvim problemima. Nedostaje nam ljudi s iskustvom”, rekla nam je Sloković, koja ukazuje i da sudovanje u žalbenim postupcima, odnosno drugostupanjsko sudovanje, nije isto kao ono na prvom stupnju. Zato po njezinom mišljenju suci koji nisu radili drugostupanjske predmete ni ne znaju kako u provoditi te postupke, kako čitati spis, kako utvrđivati činjenice. Moraju se razvijati da bi to znali, dodaje.
“Vrhovni sud je imao optimalni sastav. Možda se nismo uvijek slagali s njihovim odlukama, ali su one bile dobro obrazložene. I evidencija sudske prakse je dobro funkcionirala, ništa nije iskakalo, odnosno nije se u istim slučajevima zauzimao drugačiji pravni stav”, podsjeća Jadranka Sloković. Više na N1.