Znam da su novinari roblje koje stalno mora izbacivati prijelomne vijesti, ali dajte, šarajte malo.
Moram priznati da mi je pun kurac, možda zato jer sam rođena Opatijka, kad mi se svakog ljeta serviraju tekstovi o zastrašujućim cijenama sladoleda u Opatiji. Sličice računa koje su “jadni” turisti platili u nekom od opatijskih hotela s pet zvjezdica okreću mi želudac.
Posebno su na skupu “Hrvatsku” osjetljiva naša bivša braća, danas susjedi. Slovenci, Bošnjaci, Srbi, naravno i Hrvati. Užasnuti su “skupom” Hrvatskom, o Opatiji i Dubrovniku da se ne govori. Jedna kuglica, lupam na pamet jer je podatak nebitan, pet, šest, sedam, deset eura.
Ej, turisti, ej Hrvati! Zašto vam nitko nije rekao da kad dolazite u “Hrvatsku” ne ulazite u ono što mislite?
Vaša “Hrvatska” ne postoji. Hrvatska je komad rasparčane zemlje, ima tko zna koliko vlasnika, nitko im ne zna imena. Ništa što ližete ili biste htjeli polizati u “Hrvatskoj” nije hrvatsko.
Republika Hrvatska je u vlasništvu korporacija, kriminalaca svih nacija i boja, ovaj lijepi komad zemlje je odavno prodan za šaku nečega i proviziju.
Ponavljam, rođena sam u Opatiji ali Opatiju doživljavam kao svoj grad jednako kao i plažu u Monacu, tamo kuglica sladoleda košta 4,5 eura, metar kvadratni stana 100.000 eura.
Zašto bih se zbog toga uzbuđivala?
Zašto se vi uzbuđujete, ako ste Hrvati, Srbi, Slovenci, Bošnjaci, Hercegovci, zbog cijena u “Hrvatskoj”, posebno vas napaljuje sladoled.
Crna Gora je jeftinija i Grčka i Albanija. Idite tamo. Cijena sladoleda vas dovodi do bijesne erekcije a činjenica da Hrvatska ne postoji ostavlja vaš kurac mlohavim.
Ne znam da li to više govori o vama ili o vašem kurcu.
Živimo u kapitalizmu, države ne postoje, cijenu svega što jedemo, gutamo ili u ovoj priči ližemo određuju naši gospodari.
Ovakva “Hrvatska”, mislim ovako “skupa”, postoji tridesetak godina. Nikad u njezinoj kratkoj povijesti nije nikome palo na kraj kurca da postavi pitanje zašto mi koji ovdje živimo ovdje jedva preživljavamo.
Nikad od kad postoji ovo “skupo” nitko nije digao glas zbog bijega naših ljudi iz ovog pakla i je li zaista sve moralo ovako biti?
Šutjeli ste, molili boga da vaša djeca sretno stignu do neke Irske ili Švedske. U “našu” praznu “zemlju” stižu horde ljudi s kojima se nikad, ne pretjerujem, proglasite me rasistom, jebe mi se, nikad nećemo razumjeti.
Njihovi gospodari su nam ih poslali da ovdje robijaju. Logično je da su cijene najmova skočile u nebo i da naša djeca neće, ona koja su ostala, ovdje moći biti “doma” jer je Hrvatska odavno prestala biti i dom i domovina za nekadašnje i sadašnje građane ove prekrasne kloake.
Zato, opustite se, dragi naši turisti i vi koji mislite da ste domaći.
Ispred Lidla možete satima lizati za 4.35 eura ili 4.99 eura ili 1.89 eura. Ne volim Lidl, nikad u njega ne ulazim, samo vam nudim informaciju.
Da, moram vas podsjetiti, Lidl je jednako “hrvatski” kao i bilo koji opatijski ili dubrovački hotel s pet zvjezdica, ali vas ne rajca jer je jeftin.
Što zapravo vas koji pljujete po mojoj pokojnoj Opatiji bajnoj uznemiruje?
Ja ću vam reći. Nisu to visoke cijene nego činjenica da ih vi ne možete i nikad nećete moći platiti.
To je, “gospodo” moja, sasvim druga tema.
Vedrana Rudan
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)