Dana 8. 10. 1991., kada je Hrvatski sabor raskinuo državnopravne veze RH sa SFRJ, velika skupina pripadnika TO Plitvice ulazi u Sertić Poljanu, a civili bježe u Saborsko. Oko 50 branitelja Saborskog odlazi prema S. Poljani. Primjećuju neprijateljsku zasjedu iznad provalije. Dolazi do žestokog okršaja. TO Plitvice imala je pet poginulih, čija je tijela kraj ceste JNA pokupila tek treći dan. Teško su ranjena 4 branitelja. Nikola Sertić, razmijenjen 9 dana ranije, borio se nakon što je zadobio 5 prostrijelnih rana. Preminuo je u bihaćkoj bolnici. Teško ranjeni Petar Matovina će iz bolnice pobjeći natrag u obranu i poginuti sa svojim bratom Josom. Branitelji Saborskog u S. Poljani nailaze na spaljene kuće i blago te na leševe Ankice i Ane Sertić, čiju su kćer vojnici čete TO Plitvice teško ranili i bili uvjereni da je mrtva. Branitelji je zatječu kako teško ranjena blizu kuće kopa grob za ubijenu majku.
Među poginulima je bio komandir voda TO Plitvice Boro Hajduković. Kod njega je pronađena karta s ucrtanim smjerovima napada prema Ogulinu i Slunju te svim izvorima pitke vode. Na mogućnost trovanja izvora reagira KŠ Ogulin naloživši Štabu CZ svakodnevno ispitivanje izvorišnih voda. Na dan 8. 10., teritorijalci čine zločine i u Poljanku, a stanovništvo se povlači u Saborsko, gdje je ranama podlegla K. Matovina. Tijekom listopada su stotine ljudi s područja Rakovice, Drežnik Grada, Poljanka i S. Poljane izbjegle u okruženo Saborsko, gdje su privremeno pokopana trojica rakovičkih branitelja poginula 29. 10. kraj Rakovice. Pokopi se odvijaju između granatiranja.
Branitelji Saborskog odbijaju napade iz smjera L. Jesenice i Plitvica. Zbog nemogućnosti obrane etnički očišćene i spaljene S. Poljane, prisiljeni su je prepustiti neprijateljskoj kontroli kao i Čorkovu Uvalu, najjužniji i najviši zaselak Saborskog i ogulinske općine (900 m NV). Do danas je nenaseljen nakon što 17. 10. od mine gine posljednji stanovnik Nikola Čorak.
Istog dana traju avionski i topnički napadi na područje Modruša, Josipdola i Tounja, a 30-ak martićevaca počinje s pljačkom i paljenjem kuća i pilane u zaseocima Medvedi, Plivelići, Pavlići i Poljaci u MZ Vojnovac i župi Cerovnik. Pljačka i uništavanje okupiranih zaselaka trajat će mjesecima.
Iz zaselka Ravni Lug u Saborskom, izumrlog nekoliko godina ranije, tenkovi 25. 10. gađaju položaje branitelja, uz minobacače iz L. Jesenice. Izvidnički vod RJ Saborsko nanosi velike gubitke neprijateljskoj četi, a preostali napadači bježe iz Ravnog Luga uz pomoć helikoptera JNA.
Saborsko su 2. 11. napala tri MIG-a 21, tenkovi i topništvo. Na Dušni dan ginu petorica branitelja Saborskog, a sedmorica su teško ranjena. Borbenim djelovanjem 2 aviona na Kuselju ginu braća Petar i Joso Matovina, Milan Čorak i Marko Krizmanić. Ante Kovačić je pogođen teškim tenkovskim mitraljezom i umro u mukama, ocu na rukama. Branitelji su pružili žestok otpor. Helikopteri JNA izvlače svoje poginule i ranjene, a srpske snage se povlače s tenkovima iz Previje u Čorkovu Uvalu, rušeći balvane iza sebe u strahu da branitelji ne krenu prema njima. Teško ranjene sanira dr. Zorko, a branitelji ih pješice šumom kroz neprijateljske redove odnose na nosilima do ambulante u Slunju i dalje u Bihać. Petorica branitelja ranjena su u neprijateljskom minskom polju i prebačena u Bihać.
Ostaci borbenog zrakoplova MiG 21 u postavu Muzeja Domovinskog rata Karlovac – Turanj svjedoče o herojskoj obrani Saborskog. Upravo taj zrakoplov oborili su branitelji Saborskog. Poletio je 9. 11. 1991. iz Željave s ciljem raketiranja Saborskog, a pao na područje vojnog poligona kraj Slunja. Pilot JNA Roberto della Croce se katapultirao i preživio, a pronašli su ga vojnici JNA iz L. Jesenice.
