Prema neslužbenim informacijama iz Pentagona revizija je u tijeku
Sjedinjene Države definitivno će smanjiti broj svojih vojnika u Njemačkoj, a to otvara bitne probleme za vladu u Berlinu. Zbog toga je nedavno u Washington otputovao ministar obrane Boris Pistorius, koji je nakon sastanka s američkim kolegom Peteom Hegsethom s dosta pesimizma otkrio da su se dogovorili o bliskoj koordinaciji o tome “kako možemo korak po korak provesti takvu odluku, ako do nje dođe”.
Za Njemačku je američka vojna potpora de facto temelj nacionalne sigurnosti, još od Hladnog rata do danas. S obzirom na desetljeća zanemarivanja vlastitih obrambenih snaga, gospodarski prva sila EU uvelike ovisi o američkim snagama. Isto je kad je u pitanju Europa. Prema podacima Američkog europskog zapovjedništva (EUCOM) u Stuttgartu, SAD trenutačno ima gotovo 84.000 aktivnih pripadnika vojske u Europi. Problem je da iz Washingtona o tome stižu kontradiktorne poruke, što izaziva nervozu od Berlina i Pariza do Varšave i Vilniusa.
Kada je u lipnju kancelar Friedrich Merz posjetio Bijelu kuću, Donald Trump ga je uvjeravao da američka vlada ne razmišlja o povlačenju svojih vojnika, a onda je prilikom Pistoriusova posjeta Washingtonu stigla potpuno drugačija poruka koja je glasila: SAD trenutačno preispituje raspoređivanje trupa u inozemstvu i razmatra premještanje iz Europe na Indo-Pacifik. Prema neslužbenim informacijama iz Pentagona, u tijeku je revizija globalnog vojnog rasporeda pod vodstvom Elbridgea Colbyja, koji slovi kao zagovornik oštrog stava prema Kini. Ta bi moglo uključiti i povlačenje 20.000 vojnika koje je administracija Joea Bidena poslala u Europu nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022.
Obrambena struktura u Europi
Problem je da ni saveznici SAD-a nemaju informacija o mogućim rokovima. Francuski predsjednik Emmanuel Macron je, na pitanje zna li nešto o planu povlačenja, sarkastično odgovorio: “Ne. Bilo bi lijepo znati.”
Američka vojska u Njemačkoj ima veliku zračnu bazu u Ramsteinu, koja služi kao polazna točka za akcije na Srednjem istoku, Iraku i u Africi. U Landstuhlu se nalazi važna vojna bolnica dok su u Wiesbadenu i Stuttgartu komandne centrale za akcije u Africi i Europi. U Grafenwöhru je najveće vojno vježbalište NATO-a, a ondje je u prošlosti bio raspoređen i Pete Hegseth. U Rheindahlemu je eskadrila borbenih lovaca F-16 Kampfflugzeuge, a u Buchelu su stacionirane nuklearne bojeve glave, koje trebaju odvratiti Rusiju od ideje da napadne Europu. Sve te snage su dio NATO-ove obrambene strukture u Europi.
Povećanje izdataka za obranu
Da bi odobrovoljila Trumpa, u lipnju je Merzova vlada najavila planove za povećanje obrambene potrošnje s otprilike 86 milijardi eura u 2025. na oko 153 milijarde eura do 2029. – čime će se povećati na otprilike 3,5 posto BDP-a da bi se ispunili ciljevi NATO-a i podržale obveze zajedničke infrastrukture. Prema Politicu, taj je napor za sada, umjereno uspješan. “Njemačka vlada očito je od početka nastojala ponovo uspostaviti blisku suradnju s SAD-om”, objasnio je Politico ukazujući na koordinirani pritisak kancelara Friedricha Merza, Pistoriusa i ministra vanjskih poslova Johanna Wadephula.
Merz je početkom srpnja nazvao Trumpa da bi osigurao isporuke oružja Ukrajini, a izgleda da je uspio je u svom pokušaju da ostane u blagonaklonosti prevrtljivog američkog predsjednika. Kada se sastao s Trumpom tijekom svog debitantskog putovanja u Washington kao kancelar, otvoreno je i pitanje buduće prisutnosti američkih trupa u Njemačkoj. Na pitanje jesu li smanjenja na dnevnom redu, Trump je rekao: “Uvijek sam govorio da Europa mora učiniti više, ali Njemačka se pojačava. Pogledat ćemo što ima smisla u budućnosti.” Za Politico, javna diplomacija je važna: “Ta vrsta osobnog angažmana, posebno s nekim poput Trumpa, može se isplatiti. Međutim, sve ovisi o Washingtonu.
Trošak – 870 milijardi eura
Ako bi se američke trupe povukle, Europa bi morala zamijeniti cijelu vojnu infrastrukturu koju trenutačno SAD osigurava na svim razinama, prema studiji Međunarodnog instituta za strateške studije (IISS) sa sjedištem u Londonu. To znači baze, poligone za obuku, naoružanje i streljivo, administrativnu i organizacijsku arhitekturu, obavještajne odredbe i još mnogo toga. To dolazi s visokom cijenom: devet autora studije IISS-a procjenjuje da bi zamjena američkog doprinosa NATO-u europskim sredstvima iznosila približno 870 milijardi eura. (R. Bajruši, jutarnji.hr)