Ogulin brane hrabri branitelji na prvoj crti bojišnice Kamenica – Kutpolje – Radošić – Sabaljska draga – Luketići – Cerovnik – Pitomi javor – Modruški Sabljaki – vrh Kapele. Dok se u Vukovaru brani cijela Hrvatska, Ogulin se brani i u Saborskom. Izuzetno važna je i obrana karlovačkog, slunjskog i gackog područja.
Prilikom neuspješnog proboja JNA do vojarne u Skradniku u rujnu, pripadnici TO Plaški u Carevom Polju pljačkaju i pale nekoliko kuća, kradu traktore i ubijaju životinje. U granatiranju s Trojvrha i Bocinog Brda na područje Modruša ginu Milan Gašparović i najmlađi poginuli pripadnik Narodne zaštite Milan Sabljak (nepunih 17).
U napadu na karlovačku vojarnu Logorište u listopadu sudjeluje 2. četa ogulinskog 4. bataljuna 110. br ZNG Karlovac, a gine njen zapovjednik Josip Klišanin. Vojarna nije osvojena. Među Ogulincima se javlja ogorčenje i tuga zbog pogibije i upućivanja u Karlovac kada se očekuje napad prema Ogulinu, a žestoko napadano Saborsko traži pomoć Ogulina. Na sjednici Skupštine općine Ogulin, predsjednik Rudolf Špehar navodi da Saborskom prijeti uništenje te je „najosnovnije da dio stanovništva Ogulina hitno preispita svoju beskrajno sramnu sebičnost u odnosu na stečeno oružje, te ga s jedne strane dostavi borbenim jedinicama za obranu Saborskog, a s druge treba vršiti ofenzivne akcije“ (Strižić, 2013). Dva konvoja krajem rujna i listopada pokazala su da je moguće probiti se do Saborskog. Plaščanske tiskovine i mediji u Srbiji navode da se Plaščanska dolina nalazi u okruženju te je potrebno prvo očistiti Saborsko iza leđa, čime se Plaški spaja s ostatkom Krajine, a zatim krenuti prema Ogulinu.
Zapovjedništvo obrane grada Ogulina opetovano u OZ Karlovac traži početak planiranja i provedbu deblokade Saborskoga. Na sastanku u N. Vinodolskom 31. 10. dogovoreno je da akcija počinje 4. 11. Plan uključuje oslobođenje Dabra i Glibodola, deblokadu Saborskog i stvaranje preduvjeta za oslobođenje okupiranih prostora između Josipdola i Gospića te deblokadu Slunja.
Za sudjelovanje u akciji smjerom Lipice – Glibodol – L. Jesenica javljaju se dragovoljci iz ogulinskog 4. i 5. bataljuna snage ojačane čete, u čiji sastav ulaze desetine veze i saniteta, izvidničko-diverzantski, prateći i inženjerski vod. Sudjeluje i mali dio snaga 111. i 133. brigade. Ona zbog ranije isplaniranog oslobađanja Drenova Klanca, Tukljaca, Žakula i Drakula u akciju može poslati samo brinjsku bojnu, koja neće uspjeti obaviti svoj zadatak na području Dabra.
Prvog dana akcije, 4. 11. prema vojarni i skladištu goriva JNA u L. Jesenici, teško su ranjena dvojica u minskom polju. Idući dan ogulinske snage prolaze kroz Glibodol i zauzimaju Glibodolski križ. Vojarnu u L. Jesenici prateći vod napada minobacačkom vatrom iz smjera Glibodola, na početku navođenom od branitelja Saborskog, što se pokazalo neučinkovitim pa vod dalje djeluje po svojoj procjeni. JNA uzvraća vatru s poligona Slunj i vojarne, u kojoj gine medicinska sestra, a druga je teško ranjena. Diverzanti likvidiraju trojicu pripadnika TO Plaški. Trećeg dana neprijatelj ima ranjene, a posljednjeg četvrtog djeluju avioni JNA, tenkovi i pješaštvo. Snage koje su se pripremale u Poredicama nisu upućene u pomoć. Ginu branitelji Josip Dujmić i Dragan Rendulić te vojnik JNA i pripadnik TO. Odustaje se od akcije. JNA deblokira vojarnu, u kojoj se nalazi oko 100 vojnika. Pet dana poslije, Saborsko je okupirano.
Navedeni događaji su kod velikosrpskih ekstremista potakli želju za hitnom okupacijom Saborskog i osvetom. Pod pritiscima iz Plaškog, JNA odgađa okupaciju opkoljenog Slunja i izmješta snage sa slunjskog poligona za okupaciju Saborskog. Potom ih vraća na poligon pa izmješta za okupaciju Slunja. Zapovjednik okupacije Saborskog i Slunja Čedo Bulat priznao je pred kamerom da nakon tih vojnih nelogičnosti više nije imao snage koje bi krenule prema Ogulinu, Gomirju i Srpskim Moravicama. Nastupilo je primirje i dogovoren početak mirovne operacije UN-a.
