Saborsko je ostalo posljednje hrvatsko uporište na prostoru od Vrlike, Knina, Benkovca i Obrovca preko Gračaca, Lovinca, Udbine, D. Lapca, Korenice, L. Petrovog Sela, Vrhovina, Dabra, Plitvica i Plaškog do Vojnovca. Nakon što ga oko 160 dobrovoljaca iz ogulinskog kraja nije uspjelo deblokirati, braniteljima i civilima nije pristigla željno očekivana pomoć.
Plaščanski ratni bilten navodi da su 9. 11. 1991. u Plaški iz Beograda dopremljeni hrana i topovi. Novi list piše da je po mnogim dobrim poznavateljima prilika i uvjeta ratovanja obrana Saborskog „veće čudo od Vukovara i Dubrovnika, jer su snage branitelja znatno slabije, a mogućnosti neprijatelja ogromne“. Navodi da se malo junačko selo upisuje velikim slovima u hrvatsku povijest te je uz Vukovar i Dubrovnik postalo simbolom nadljudskog otpora, samo zahvaljujući neviđenoj hrabrosti njegovih stanovnika.
Saborsko je palo 12. 11., točno sto dana nakon prvog napada. U završnom napadu se oko 200 branitelja suočilo s avionima koji su polijetali sa Željave i s Udbine, teškim topništvom te 48 tenkova i preko 1500 vojnika iz smjera L. Jesenice i Plitvica. Branitelji su navikli na glavne tenkovske i pješačke napade iz smjera juga pa je uoči napada tamo poslana pomoć. No, osim tog smjera, selo je napadnuto iz 5 sjevernih pravaca: Balinke, Momčilovića, Vukelić Poljane, Vojnog poligona i vojarne u L. Jesenici. U napadu je sudjelovalo oko 700 pripadnika JNA, 4 tenkovske čete, avioni MIG 21, I. bataljun brigade TO Plaški, jedinice 5. partizanske brigade pristigle s Plitvica s oklopnim transporterima i tenkovima, TO Titova Korenica, četa Vojne policije, četa Stanice milicije Plaški, Jedinica za posebne namjene, odjeljenje „Službe državne bezbednosti“ i dragovoljci iz Srbije i Crne Gore.
Intenzivni napad 3 do 9 aviona MIG 21 je počeo oko 8:50h i trajao oko 15 minuta, nakon čega je uslijedilo pola sata žestokog topničkog napada sa svih strana. Potom u selo sa sjevera i juga počinju ulaziti tenkovi i pješaci. Zadatak sačuvan u dnevniku pripadnika srpskih postrojbi bio je ubiti svakog hrvatskog vojnika i spaliti „sve kuće i bajte s namjerom da se mještani i njihova vojska nemaju kuda vratiti“. Oko 12h tenkovi su probili prvu liniju obrane, a nakon 16h palo i posljednje uporište.
U redovima napadača ranjena su 4 vojnika, od čega 1 teže. Napadom je zapovijedao Čedomir Bulat koji će u Oluji predati korpus generalu Stipetiću.
U napadu je poginulo i ubijeno 15 branitelja i pripadnika NZ. Poginuli su braća Darko i Ante Dumenčić, njihov 19-godišnji bratić Ivica Dumenčić, Mate Špehar i Slavko Sertić. U jednom podrumu u ulici Varoš su bili stariji muškarci i žene te dječak. Nakon što su izišli, jedan vojnik ubacio je bombu u podrum. Drugi je odveo odrasle muškarce, njih sedam. Dva vojnika su ih ubila rafalima iz mitraljeza. Ubijeni su Milan, Petar i Nikola Bićanić, dva Jure Vukovića, Ivan Vuković i Jure Štrk. Vojnici su staricama prijetili ubojstvom i naredili im da napuste Saborsko. Dok su bježale, pucali su prema njima, a smrtno je stradala Jelena Vuković, supruga ubijenog. Njihov malodobni unuk i ostale žene spasili su se nakon tri dana kada su pješice preko Kapele kroz snijegom okovanu šumu stigli u Lipice. Na isti način se izvukao veći broj preživjelih branitelja i civila koji su stigli do Slunja, Lipica i Stajnice.
Ubijeni su i braća Joso i Jure Štrk, braća Milan i Ivan Matovina, sestre Kate, Marija i Lucija Matovina, brat i sestre Luka, Ivka i Kata Sertić, bračni par Vuković i bračni par Dumenčić. Dana 12. studenoga ubijeno je 35 mještana, dok je u narednim danima ubijeno još pet. Poslije pada Saborskog ubijeno je 17 žena. Nakon Oluje su 24 žrtve pronađene i pokopane na mjesnom groblju, a 9 ih se vodi nestalima. (foto za naslovnicu: Zavičajni muzej Ogulin)
