Severina je ovih dana u Evropskom parlamentu održala predavanje na temu abortusa.
Po tko zna koji put izložila je sebe da bi pomogla drugima. Učinila je to na mjestu gdje sjede naše dobro plaćene predstavnice i predstavnici i sramote nas kad god im se pruži prilika. Onda se ukazala Severina.
Konačno je netko iz ove mračne zabiti rekao nešto čega se mi, građanke i građani, ne trebamo stidjeti.
Njen govor je svima nama koji se već mjesecima utapamo u očaju donio trenutak radosti.
Strašno je živjeti danas u Hrvatskoj. Heroji su nam divlji lovalovci, nepismeni, pijani “heroji” čije prostaštvo bi moralo biti mjerilo svega.
Vrhovni vođa, najveći divljak, spreman je do smrti jahati iznemoglo hrvatsko kljuse.
Vodi svoje jadne potomke na poklon “pjevaču” koji je sa revanja pjesama koje pozivaju na klanje prešao na revanje domoljubnih, bogoljubnih i lovoljubnih pjesmuljaka. Jadna dječica.
Našem Vođi ništa sveto nije, a kad se netko poput Severine usudi reći što o njemu misli na nju skoče njegovi bijesni psi i još bješnje kuje.
O hrvatskim divljacima koji misle da ih definira žlundra među nogama dosta sam pisala.
Divljakinje sam ostavljala na miru iako su mi se uvijek više gadile od mužjaka.
Kad ženke nanjuše ranjivu ženu, iskese vampirske zube i krenu gristi.
Portali su njihovo bojno polje. Dok čitaš izljeve mržnje ženki prema Severini čini ti se da se glasaju svetice koje nikad kurca vidjele nisu.
Sve su zanijele po Duhu Svetome i nikad nisu vrištale ni pod kim kome nisu u crkvi potpisale vjernost dok ih smrt ne rastavi.
Ne postoji u Hrvatskoj ni lovalovac ni dragovoljac, čak ni naš Veliki vođa nije toliko žedan ženske krvi koliko neka bezimena ili s imenom bijesna ženka.
Svaki put kad Severina iskoči iz okvira u koji bi je uvalile katoličke ili ateističke ljubomorne svetice i domoljupke osjetim potrebu da im začepim otrovnu labrnju.
Smiješna sam. I mene će “sestre” nakon ovog teksta pitati, još nisi krepala, kravo?
Eto, nisam. Drago mi je da sam prvi put u životu napisala što o vama mislim.
Režite na Severinu godinama, pune bijesa i ljubomore.
Jadnice, shvatite. Nećete narasti pljujući po spomeniku.
Znam što vam se u glupoj glavi pjenuša. U krivu ste. Ovo nije napad na žene, ali jest napad na zlice koje se ne mogu izvući iz svoje bijedne kože.
Šteta što ne znate, jebe se Severini za vas.
Piše: Vedrana Rudan
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)