Većina građana Europske unije, njih 56 posto, podržava daljnje proširenje, pokazalo je ispitivanje Eurobarometra objavljeno početkom rujna. No malo je vjerojatno da će se ikakvo proširenje realizirati do kraja desetljeća.
Većina građana koji podržavaju proširenje EU-a vjeruje da bi njihova zemlja od toga imala koristi.
Prednosti proširenja uključuju jači globalni utjecaj, veće tržište za tvrtke iz EU-a, više mogućnosti zapošljavanja te veću solidarnost i sigurnost.
Istodobno, ispitanici izražavaju zabrinutost u vezi s migracijama, korupcijom i kriminalom te financijskim troškovima proširenja.
Naglašavaju važnost osiguranja da zemlje kandidatkinje poštuju vladavinu prava, bore se protiv korupcije i štite temeljna prava, što su sve bitni elementi vjerodostojnog i na zaslugama utemeljenog procesa pristupanja.
Reforma procesa proširenja
Ispitivanje je pokazalo i da 67 posto građana smatra da nisu dobro informirani o proširenju.
– Rezultati pokazuju da građani EU-a, a posebno mlađi ljudi, podržavaju proširenje. Eurobarometar šalje još jednu jasnu poruku: ljudi žele vjerodostojan proces utemeljen na vrijednostima, vođen stvarnim reformama. Zajedno s državama članicama izravno ćemo se angažirati s građanima, rješavati njihove probleme i pokazati kako proširenje donosi mir, prosperitet i ujedinjeniju Europu, rekla je povjerenica za proširenje Marta Kos.
The New Union Post, portal koji se isključivo bavi proširenjem Europske Unije, objavio je da će Europska komisija do kraja godine predstaviti novi prijedlog reformi procesa proširenja.
Pišu kako su vodeći ljudi Unije svjesni da su reforme EU-a bile potrebne i prije, a s eventualnim proširenjem EU-a “one postaju nezamjenjive.
Dok se čeka prijedlog Komisije, Europski parlament radi na izvješću o potrebi provođenja unutarnje reforme. U suprotnom, proširena Europska unija “riskira paralizu, a postojeći problemi učinkovitosti, demokracije i funkcioniranja “sigurno bi se dodatno povećali, piše Post.
Kandidati
Od postojećih zemalja kandidata zahtjev za ulazak u EU prva je podnijela Turska, još 1987. Status kandidata ima od 1999., a pregovore je započela kad i Hrvatska, 2005. godine.
No oni nikada realno nisu napredovali, a zamrznuti su od 2018. zbog demokratskih nazadovanja. Tako je i danas, bez realne želje ijedne strane da se situacija promijeni.
To ne smeta gospodarskoj suradnji jer je Turska peta najveća vanjska trgovinska partnerica EU-a, uz robni promet koji je dosegnuo rekordnih više od 210 milijardi eura u 2024. godini.
Najaktivnije u procesu proširenja su zemlje zapadnog Balkana.
Crna Gora je ispunila privremene uvjete (poglavlja 23 i 24), cilj joj je pristupiti EU do 2028. godine.
Albanija je u 2025. ubrzano otvarala pregovaračke klastere čak 24 od 33 poglavlja i cilj joj je završiti pregovore do 2027.
Srbija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija i Kosovo zaostaju.
Kod Srbije je upitno želi li uopće završiti pregovore, nije uskladila svoju vanjsku politiku s onom Europske Unije posebno po pitanju sankcija Ruskoj Federaciji nakon agresije na Ukrajinu. Tu je i upitno stanje ljudskih prava, slobode medija uz otvoreno prozivanje dijela zemalja EU kako stoje iza navodne obojene revolucije u Srbiji.
BiH je podnijela zahtjev za članstvo u EU u veljači 2016., a status kandidata dobila je u prosincu 2022. Dvije godine kasnije EU je odlučila otvoriti pregovore, ali uz uvjet da BiH ispuni niz reformi (vladavina prava, izborni zakon, pravosuđe, borba protiv korupcije itd.).
Pregovarački okvir nije usvojen zbog političke blokade i sukoba između entiteta, posebno poteza iz Republike Srpske koji slabe državne institucije, te spore implementacije europskih reformi, uz manjak stabilnosti i povjerenja u pravosuđe.
Sjeverna Makedonija je status kandidata dobila 2005. no godinama je početak pregovora bio blokiran zbog spora s Grčkom oko imena države. Sada je, pak, blokira Bugarska zbog spora oko ustavnih izmjena i prava manjina.
Kosovo je podnijelo zahtjev za članstvo u EU 15. prosinca 2022. godine i trenutno ima status “potencijalnog kandidata”, ne i formalnog, prvenstveno zato jer ga ne priznaje pet članica EU (Španjolska, Grčka, Rumunjska, Slovačka i Cipar). Zato je pristupni proces blokiran.
Istočno susjedstvo
Tu je i grupa zemalja koje jednog dana žele postati članice EU, zvane Istočno susjedstvo. Teško je očekivati da će one u doglednom roku ući u Uniju, ali strateški je važno ne zatvoriti im vrata.
“Istočno susjedstvo” odnosi se na politiku Europske unije prema Armeniji, Azerbajdžanu, Bjelorusiji, Gruziji, Moldaviji i Ukrajini. Pokrenuto 2009. godine kao dio europske politike susjedstva cilj joj je jačanje političkih veza, ekonomsku integraciju i reforme, ali ne nužno i punopravno članstvo u EU. (hrt)
