Iz Ogulina je u rujnu 1991. naređeno da se isključi struja Plaškom i okolnim selima u kojima su teroristi dok ne omoguće popravak električne mreže za Saborsko koju su uništili. Osim ranije navedenih, na popisima stradalih civila bivše općine Ogulin (HMDCDR, HHO) su Milka i Smiljana Grba iz Plaškog (poginule 16. 10. 1991. od granate), Mile Popović (6. 11. 1991. kraj Munjave od aviona JNA), Mario Cindrić iz Ogulina, rođen 1977. (18. 10. 1992.), Josip Rendulić iz Josipdola (15. 11. 1992.), Paulino Brletić iz Ogulina, rođen 1979. (9. 4. 1994.), Đuro Jovetić (4. 8. 1995. u Begovcu od granate), Budislav Vezmar iz Begovca (5. 8. 1995.), Mileva Grba iz L. Jesenice (5. 8. 1995.), Milan Turkalj (5. 8. 1995. ga u Trojvrhu ubio M. Pandža, pripadnik „Plaščanske brigade“ tzv. RSK) i Milka Vrcelj iz L. Jesenice (6. 8. 1995.).
Iz Srbije, najviše zahvaljujući privrednicima porijeklom iz Plaščanske doline, dolazili su konvoji pomoći. U svibnju 1992. dovršena je elektrifikacija Plaškog. Zbog teških uvjeta života stanovništvo je iseljavalo. U plaščanskoj Kronologiji navedeno je da sve više ljudi seli u Srbiju, a na općinskoj sjednici odlučeno da se velikosrpskom agresoru u Vukovar kao pomoć pošalju 3 šlepera rezane građe.
Tešku situaciju u Plaškom opisuju srpski izvori: „nedokazane malverzacije pojedinaca, šverc, pucanje, alkohol i kod vojnika i starešina“. Izvješće čelnika „opštine Plaški“ iz veljače 1992. navodi: „Poznat je podatak da je samo jedan borac stradao u borbi, dok su svi ostali stradali od javašluka i alkohola“. Podaci o smrti dostupni za 79 pripadnika srpskih postrojbi s okupiranog područja općine Ogulin govore da je najviše poginulih 1993. (23), zatim 1992. (22), 1991. (13), 1994. (11) i 1995. (10, od čega 3 u „Oluji“), a 1 vojnik je nestao.
Dom zdravlja Plaški se 1992. žali Glavnomu štabu TO RSK kako se prije rata koristio kapacitetom bolnice u Ogulinu udaljene 27 km, a po izbijanju rata ranjene i bolesne transportira samo dvama sanitetskim vozilima u Ratnu bolnicu na Petrovoj gori udaljenu 72 km, u Glinu (120 km), a najčešće u Knin (200 km).
Stanovništvo je mučila i hiperinflacija. Početkom 1994., jedno pivo koštalo je 100 milijardi dinara, a za mirovinu se mogao kupiti WC papir. Dinar je gotovo nestao iz optjecaja. Korišteni su robna razmjena i njemačke marke.
Dana 13. 9. 1993. pripadnici 1. gbr, 14. dp, 143. br i DB Ogulin vode borbe na području Radošića, Krča i Pavine Glave. Tada ginu zapovjednik voda „Tigrova“ Mate Galović iz Saborskog, još trojica „Tigrova“ (kasnije i 4. od posljedica ranjavanja) te pripadnici 143. br i DB Ogulin Marijan Lipošćak, Franjo Grdić i 27. 9. Josip Luketić.
Domobranska bojna Ogulin se, zajedno s 143. brigadom HV-a u jesen 1993. podignutom iz pričuve, 1. 9. 1994. preustrojava u 143. domobransku pukovniju, koja je u operaciji „Oluja“ glavna snaga na glavnom pravcu napada Zbornog područja Karlovac sa zadaćom da u roku od 2 dana oslobodi i u ustavno-pravni poredak vrati okupiranu Plaščansku dolinu. Na pravcu Ogulin-Plaški djelovale su i 14. dp i 99. brigada HV-a. Zapovjedno mjesto bilo je u Karlovcu, a Istaknuto zapovjedno mjesto u Ogulinu, na čelu s generalom Marijanom Marekovićem. Zapovjednik ZP Karlovac bio je general-bojnik Miljenko Crnjac. Protivničke snage činili su Kordunaški korpus (zapovjednik pukovnik Veljko Bosanac, kojeg je navečer 5. 8. zamijenio pukovnik Čedomir Bulat) i 70. pješačka brigada Ličkog korpusa SVK, čija je zadaća spriječiti prodor HV-a na pravcu Ogulin–Plaški–Plitvice. Prvog dana „Oluje“, 4. 8., oko 7 h iz odmazde počinje topnički napad na Ogulin. Bolnica je pogođena projektilom. Uništeni su ulaz na Dječji odjel, Ortopedija i Interni odjel. Nitko nije stradao, jer su svi evakuirani u skloništa i podrum.
Prema naredbama vlastitog vodstva o izvlačenju civilnog stanovništva, među prvima 4. 8. odlaze stanovnici L. Jesenice, a nakon njih Plaščanske doline. Tko nije imao benzina, automobil ili traktor, morao je u autobus, a mali dio se skrivao i ostao. U Plaškom su nakon „Oluje“ policajci zatekli oko 150 civila. Ostali su otišli preko Slunja prema Srbiji kao krajnjem odredištu. (foto za naslovnicu: Zavičajni muzej Ogulin)
