Čitam nekav članak o cijenama. Piše jedan čojk u komentaru kako ide u Trst u šoping jer je puno jeftinije.
Kaki Trst…
Ja svaki put na internetu izlistam cijene iz svih naših vodećih trgovačkih centara te onda izaberem najskuplji, u koji odem i kupovati.
Prvo… na parkiralištu su redom dobri auti. Nema tu mrtvih seata, škoda, fiata, folcvagena… i ostalih vozila 3. županijske lige. Tu su mercedesi… lend kruzeri… honde… beemveji… avudiji… grend čirokiji… opeli… znači klasa.
Drugo… u tako skupom trgovačkom centru nema onog smrada po znoju… kao kad uđeš u kauflandaru pa baba prebire po jabukama 3. klase. Razgrnula 2 reda naroda ispred sebe ne bi li se vrećice dočepala… diže ruku… a ispod pazuha joj pauk mrežaroš čeka da se onih 9 muha što babi kruže oko glave, spuste malo niže. Zna pauk da mu negine doručak dok baba dođe do paradajza.
Nema tu ni gospođe čistačice koja vozi onaj kombajn od stroja kojim pere podove. Ima pogled jači od Clint Eastwooda, samo što nema pištolj za pasom. Nikad ne gleda ispred sebe neg ruku prebaci preko sjedala, ka da vozi u rikverc, i gleda u pod iza sebe. Njoj se nađeš na putu, provuče te kroz onu strojčinu, na drugi kraj izađeš sa lisicama na rukama i u pratnji policije… jer eto… u stroju si se pokvario kao čovjek i odao kriminalu.
Nema tu ni koncertne gužve na vitrinama s pilećim batacima, kojima kad cijena padne na 2ipo eura po kili, misliš da se snima najnoviji nastavak filma “Vlak za Busan”. Penzioner ti priđe s leđa i gurne glavu među tvoje noge… gledaš dolje misliš da je pas… a ono on… viče “Samo gledam!”.
Kaki Trst…