Blaženi oni filmovi iz 80tih i 90tih godina. Ma nema majko… nađu leš, traže ubojicu. Ma to se nije kompliciralo. Ako je leš bio ženski… ubojica je bio ili ljubavnik ili serijski. Ako je leš bio od muškarca, ubojica je bila ili punica ili struja. Filmovi trajali 90 minuta a ako bi lov na ubojicu ono baš baš potrajao, onda 100 minuta. Pa jel se sjećate, svako od nas je znao ko je ubojica na pola filma, svi smo se na kraju kurčili sa onom poznatom uzrečicom korištenom za prepoznavanje ubojica:
– “Znao sam! Jesam ti reka!” (A ništa nije reka)
Ovo danas… strašno. Sad sam odgledao neki film. Traje 240 minuta. Ko parenje čovječjih ribica. Ko odgleda film do kraja dobije američko državljanstvo majka te jebala. Našli ga mrtvog u potoku. Ko ubija ljude u potoku tetku mu jebem i scenaristi. Sjatilo se 300 inspektora ka Spartanaca. Samo što pastrvu nisu ispitali ako je koga vidjela i jel što primjetila. Osumljičeni su svi. Od mahovine, ptica selica, lokalnih seljaka, Muldera i Skuli iz Dosijea X preko načelnika općine, velečasnog, do predstojnika psihijatrijske bolnice skupa s pacijentima i portirom. Toliko te uvjere da su možda svi ubojice da poslije filma 3 tjedna ne vjeruješ nikome u svojoj obitelji. Punica te zove na ručak, u sebi razmišljaš “Kurva me oće otrovat!”. Eto takvi su današnji filmovi. Ti do odjavne špice ne znaš ko je kriv… i taman da će ti reći ko je ubojica… u 239. minuti… izađe:
– Kraj prve epizode!
O jebo ti ćaća mater. Bolovanje diga da film odgledam…. ovi seriju napravili od filma. Čekaš ubojicu ko penziju iz Njemačke. Nikako ga dočekat. Na kraju Netflix otkupi. Pa još plaćam mjesečno 9 eura majku ti jebem dok saznam ko je ubojica. Izađe me ubojica 50 eura dok odgledam 7 sezona, svaka po 14 epizoda.
Jel se sjećate starih filmova i grupnog gledanja… pa bude:
– Jel znaš ko je ubojica?
– Znam
– Reci!
– Neću ti reći!
Ko nikad nije čuo “Neću ti reći!”, taj nikad pravog filma nije gledao.
A ovi filmovi danas… poserem se ja na to sve!