U cijeloj Dalmaciji, na potezu od Svetog Roka do Konavala, radi ukupno pet bolnica. Sa širim prstenom gravitira im ukupno milijun stanovnika, i to bez turista. Svi oni ovise o jednom, jedinom PET/CT uređaju koji je u vlasništvu privatnika, tvrtke Medikol. Da priča bude još bolja, uređaj je smješten u bolnici na Križinama, u prostoru koji mu KBC Split daje u najam.
Na prvom zajedničkom sastanku, koji su u Splitu nedavno održali ravnatelji svih pet dalmatinskih bolnica, jedan od hitnih zahtjeva upućenih prema Ministarstvu zdravstva upravo je nabava PET/CT uređaja koji bi bio na raspolaganju svim pacijentima iz regije, a koji sada moraju odlaziti u Zagreb ili privatniku. Kad bi splitski KBC dobio PET/CT, najsuvremenija neinvazivna nuklearnomedicinska dijagnostička metoda današnjice konačno bi postala dostupna u sustavu javnog zdravstva.
Hrvatska već gotovo dvadeset godina iz javnog zdravstva sustavno isplaćuje desetke milijuna eura Medikolu upravo zato što javni sustav nema PET/CT uređaje koji su ključni za dijagnostiku i praćenje onkoloških bolesnika. Samo u 2025. godini isplaćeno im je više od 20 milijuna eura, a više od 20 milijuna ugovoreno je i za 2026. godinu, isključivo zato što država nije osigurala vlastite uređaje. A mogla je odavno. Jer jedan uređaj košta oko 2,8 milijuna eura. Hrvatskoj ih ukupno treba pet, što znači da bi se preostala tri mogla nabaviti za manje od devet milijuna eura. A to je puno manji iznos od onoga što svake godine plaćamo Medikolu za istu stvar.
Ravnatelj KBC-a Split dr. Krešimir Dolić nedavno je za “Slobodnu” potvrdio kako je potreba za PET/CT-om prioritet i kako je ministrica zdravstva Irena Hrstić s time već upoznata.
– Cijela južna Hrvatska nema u sustavu javnog zdravstva niti jedan PET/CT uređaj, a ne možemo više biti u situaciji da ovisimo isključivo o jednom uređaju u privatnom vlasništvu. U slučaju da se taj uređaj pokvari, cijelo stanovništvo koje nam gravitira ostalo bi bez mogućnosti ove izuzetno bitne dijagnostičke pretrage. Moj je dojam da u Ministarstvu zdravstva pozitivno gledaju na našu inicijativu i, koliko znam, trenutačno se provode cost-benefit analize. Na računicu troška i isplativosti utječe i činjenica da smo geografski udaljeni od Zagreba pa je i cijeli projekt financijski zahtjevniji, no bez obzira na to smatram da bi kupnja PET/CT uređaja trebala biti neupitna – kazao je Dolić.
Isto razmišljaju i vodeći ljudi ostalih dalmatinskih bolnica čiji pacijenti gravitiraju prema Splitu kao regionalnom centru.
– U našoj dalmatinskoj regiji ima oko milijun stanovnika, pogotovo ako se tome pridoda i Hercegovina koja gravitira prema splitskom KBC-u. No još je važniji broj onkoloških pacijenata kojima je potreban PET/CT, koji je postao zlatni standard za praćenje takvih bolesnika. Duboko se nadam da će ovaj apel dalmatinskih bolnica uroditi plodom, da će mjerodavni imati sluha i da ovo neće postati političko, nego javnozdravstveno pitanje. Linearni akcelerator, za koji smo se toliko borili u Zadru jer su naši bolesnici morali odlaziti na zračenje u Split, već je opravdao svaki euro uložen u njega. To isto mislim i za PET/CT. Takav uređaj, pogotovo za onkološkog bolesnika, nema cijenu. Pitajte svakoga od njih – kazao nam je dr. Nediljko Jović, pomoćnik ravnatelja Opće bolnice Zadar zadužen za kvalitetu.
Istog je stava i ravnateljica bolnice u Šibeniku.
– Apsolutno podržavam ovu inicijativu. Ministrica je na sastanku dala punu podršku svima nama uključenima u proces i prihvatila prijedlog. Ipak, takvi projekti ne mogu se realizirati tijekom tekuće godine jer se moraju uvrstiti u plan i program za sljedeću godinu. Financijski planovi izrađuju se unaprijed, na godišnjoj razini, tako da će ovaj projekt najvjerojatnije biti uključen u plan za iduću godinu – kaže ravnateljica Opće bolnice Šibensko-kninske županije dr. Ivana Skorić.
Prije same realizacije KBC Split mora osigurati osnovne preduvjete – prostor, eventualnu prenamjenu ili izgradnju, kao i kadrovske i organizacijske uvjete. Također će biti potrebna dodatna edukacija stručnjaka u drugim centrima, što je proces koji zahtijeva vrijeme.
– Na ravnatelju KBC-a Split je da objedini sve relevantne podatke i potrebe službi te da projekt uvrsti u program nabave za sljedeću godinu. Budući da se radi o nabavi visoke vrijednosti, potrebno je provesti postupak javne nabave i precizno definirati sve troškove. Vjerujem da će Ministarstvo taj plan prihvatiti jer je riječ o uređaju koji je zaista potreban svima nama u Dalmaciji – rekla nam je dr. Skorić.
Problem, međutim, nije samo u samom PET/CT uređaju ili troškovima njegove instalacije, nego u tome što hrvatski javnozdravstveni sustav ovisi o privatnim tvrtkama, u ovom slučaju opet o Medikolu. Da bi uređaj uopće mogao raditi, potreban je materijal, radiofarmaci, odnosno radioaktivni spojevi koji se proizvode u posebnim pogonima, ciklotronima.
Jedini uređaj za proizvodnju radiofarmaka u Hrvatskoj nalazi se u Zagrebu, na Institutu “Ruđer Bošković”, i riječ je o zajedničkom projektu Instituta i privatnog investitora Medikola. To znači da bi, čak i kada bi Hrvatska odmah kupila sve potrebne PET/CT uređaje za javno zdravstvo, cijeli sustav bio ovisan o tom jednom ciklotronu koji se dijeli s privatnim partnerom.
Dodatni problem je što radiofarmaci brzo gube učinkovitost; njihovo poluraspadanje traje oko 110 minuta. Put od Zagreba do Splita traje tri do četiri sata pa većina materijala stiže do odredišta s umanjenom učinkovitošću. To čini preglede u Splitu znatno skupljima, a trošak transporta dodatno povećavaju posebna vozila i sigurnosne procedure potrebne za prijevoz radioaktivnog materijala. Kupnja PET/CT uređaja u Splitu stoga ima ograničen smisao bez vlastitog pogona za proizvodnju radiofarmaka.
Za usporedbu, susjedne zemlje poput Mađarske, Italije i Austrije već imaju decentraliziranu proizvodnju radiofarmaka, gdje svaka regija ili veća bolnica ima vlastiti pogon. Takvo rješenje nije neizvedivo niti financijski nedostižno, posebno uz dostupne EU fondove. Kada se u obzir uzmu broj PET/CT uređaja i broj pregleda po stanovniku u odnosu na prosjek EU-a, jasno je da je takva decentralizacija nužna.
– Danas bi praktički svaka opća bolnica trebala imati takav uređaj jer broj onkoloških pacijenata i potreba za liječenjem stalno rastu. Dovoljno je vidjeti koliko ljudi dolazi na zračenje. Nove terapije i praćenje pacijenata nakon kemoterapije zahtijevaju upravo nalaze PET/CT-a, jer većina inovativnih terapija traži provjeru učinkovitosti nakon dva ili tri ciklusa, kako bi se vidjelo smanjuju li se metastaze ili ne. Nastavak terapije moguć je samo ako dođe do poboljšanja kliničkog statusa. Ako nema poboljšanja, smjernice ne dopuštaju nastavak skupih terapija. A zbog čekanja pacijenti ne mogu pravodobno dobiti PET/CT, što ugrožava terapiju. Treba imati na umu da čekanje uvodi pacijente u zonu straha, što dodatno utječe na njihovo opće stanje – jasna je dr. Dubravka Finka, predsjednica udruge za zaštitu prava pacijenata “Zadarski pacijent”.
Povećanje broja uređaja značilo bi bolju dostupnost zdravstvene usluge. Ako pacijent dolazi na kliniku već obrađen, s potrebnim parametrima, omogućuje se pravodobno odobrenje daljnjeg liječenja. Cijena jednog PET/CT uređaja jest visoka, ali nabavom više uređaja u javnim bolnicama smanjuje se čekanje, ali i troškovi liječenja. Kod nas je sustav potpuno naopako postavljen – novac dajemo privatnicima umjesto da ga ulažemo u javno zdravstvo.
– Od 2007. godine Medikol ima PET/CT uređaje i na tome zarađuje enormno. Postavlja se pitanje kako su se specijalisti nuklearne medicine educirali bez ijednog takvog uređaja u javnim klinikama. To znači da su se edukacije plaćale u privatnoj klinici, što je sramota za Ministarstvo zdravstva. Novac se često prelijeva u privatne ustanove koje pacijentima “mažu oči” i nude bržu uslugu, ali po višim cijenama. Kada se ide na refundaciju preko Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), cijene su strogo definirane ugovorom, a bolnice moraju balansirati zadane limite. Kad se limit potroši, pacijent ostaje bez usluge, iako mu je ona potrebna. I zato pristaje platiti iz vlastitog džepa jer bez nalaza PET/CT-a nema nastavka terapije. Povremena sniženja cijena ili dani otvorenih vrata u privatnim poliklinikama ne rješavaju taj temeljni problem sustava – kaže dr. Finka, dodajući kako je zbog politizacije medicine teško sustavno rješavati probleme.
– Dok se podmiruju tekući troškovi, već se mora pripremati program za sljedeću godinu i projekte za EU bespovratna sredstva, ne samo za dogradnju bolnica nego i za druge, važnije potrebe poput ove. Ugovori s HZZO-om najčešće su jednogodišnji i ovise o proračunu, što onemogućuje dugoročno planiranje. Upravo bi dugoročniji ugovori i ozbiljna analiza potrošnje smanjili nepotrebne troškove i osigurali dostupnu zdravstvenu zaštitu svima, od manjih sredina do Zagreba. Nemojmo zaboraviti najvažnije: građani financiraju sustav zdravstva svojim novcem, kroz doprinose. I HZZO i bolnice trebaju odgovarati njima, nikome drugome, uz punu transparentnost – poruka je predsjednice udruge “Zadarski pacijent”. (SD, jutarnji.hr)
