Hrvatska se posljednjih godina mijenja tiše nego što se čini na prvi pogled: nezaposlenost je povijesno niska, poslodavci sve teže dolaze do ljudi, a istovremeno raste broj onih koji se odlučuju na vlastiti posao. U takvom trenutku, mjere Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (HZZ) postaju jedna od rijetkih konkretnih poluga koje mogu ubrzati zapošljavanje – ali i izvući na tržište rada one koji najdulje ostaju na margini.
U novoj epizodi podcasta Ideje na stolu o tome govori Kristijan Buza iz HZZ-a, čovjek koji je iz prve ruke navikao objašnjavati isto pitanje poslodavcima: kako do potpora – i gdje se najčešće spotaknu.
„Svrha naših potpora je jasna: financiramo zapošljavanje osoba koje su u nepovoljnom položaju na tržištu rada, ljudi koji su u evidenciji nezaposlenih na Zavodu”, kaže Buza. U praksi to znači da HZZ ne uskače kako bi tvrtke “zakrpale rupe”, nego da bi se otvorila nova radna mjesta – i da bi se zaposlili oni koji bez dodatne podrške najčešće ostaju izvan igre.
Kada se razgovor prebaci na realnost tržišta rada, Buza ne uljepšava: bazen nezaposlenih se smanjuje, a to mijenja cijelu logiku mjera.
„Danas u evidenciji imamo 85.378 nezaposlenih osoba. Stopa nezaposlenosti je ispod pet posto i već smo gotovo godinu i pol ispod 100 tisuća nezaposlenih”, navodi. To je, kaže, brojka koja se u Hrvatskoj nije vidjela desetljećima – ali istovremeno znači i da je Zavodu sve teže pronaći ljude koji ulaze u ciljane skupine potpora.
Drugim riječima: mjere postoje, novac postoji, ali sve je manje ljudi koje je moguće „uhvatiti” klasičnim instrumentima. Zato se, objašnjava Buza, programi stalno prilagođavaju.
U podcastu se jasno provlači poruka koju poslodavci često preskoče: potpora nije jednokratna nagrada, nego ugovor s pravilima. Zavod sudjeluje u dijelu troška rada, ali zauzvrat traži da to zapošljavanje bude stvarno – i održivo.
„Mi potporu ne dodjeljujemo da bi se nadomještali radnici, nego da bi se stvorilo neto povećanje kod poslodavca”, naglašava Buza. To pravilo, kaže, na papiru zvuči jednostavno, ali u praksi je najčešća točka prijepora.
Ako tvrtka prosječno ima deset zaposlenih, potpora se veže uz jedanaestog – i tijekom trajanja ugovora ne smije se dogoditi da poslodavac istovremeno smanjuje broj ljudi.
„Ako je poslodavac unazad 12 mjeseci imao 10 zaposlenih, onda tih 10 plus jedan moraju biti kroz cijelo razdoblje trajanja ugovora”, objašnjava.
Što se poslodavcima zapravo sufinancira?
U razgovoru Buza razbija jednu čestu zabludu – da Zavod “plaća cijelu plaću”. Kod većine potpora radi se o sufinanciranju kroz paušalni mjesečni iznos koji ovisi o stručnoj spremi radnika.
„Dodjeljuje se paušalni iznos na osnovi razine stručne spreme. Na taj minimalac oko četrdeset posto iznosa ide poslodavcu na mjesečnoj razini”, kaže Buza.
Drugim riječima, poslodavac mora osigurati ugovor, plaću i radno mjesto, a HZZ preuzima dio troška – kao poticaj da zaposli one koji teže dolaze do posla.
Mjere za mlade, starije, bez škole i osobe s invaliditetom
Ako se pita HZZ, fokus nije na “bilo kome”, nego na onima koji bez podrške teško prolaze na natječajima. Buza navodi tipične skupine: mladi od 15 do 24, stariji od 50, osobe bez završene srednje škole te osobe s invaliditetom.
Za neke od njih potpora može trajati godinu dana, a za dugotrajno nezaposlene i osobe s invaliditetom i do dvije godine.
„Ako su u izrazito nepovoljnom položaju – primjerice, proteklih 12 mjeseci nisu radili – potpora može trajati do 24 mjeseca”, dodaje.
A što ako se dogodi život: viša sila, nepogoda, zatvaranje pogona?
U jednom trenutku razgovor ide u smjeru koji poslodavci često spominju “u četiri oka”: što ako se dogodi nešto što nisam mogao predvidjeti? Vremenska nepogoda, uništena hala, prekid poslovanja?
Buza tu ostavlja prostor za dubinsku analizu konkretnog slučaj: „Kad je u igri viša sila, treba uzeti u obzir sve faktore i onda vidjeti je li došlo do kršenja ugovornih obveza ili ne”, kaže, uz napomenu da Zavod ne može istovremeno financirati zapošljavanje – i potom preuzimati troškove ljudi koji su završili na burzi rada zbog poslovnih otkaza.
U prijevodu: svaka situacija ide “od slučaja do slučaja”, ali pravilo ostaje – mjere nisu tu da pokriju poslovne rizike poslodavca.
‘Posao plus’: kad Zavod financira 100 posto troška
Najzvučniji je program Posao plus, mjera koja se posljednjih godina posebno gura prema onima koji su najudaljeniji od tržišta rada. Za razliku od klasičnih potpora, ovdje HZZ ide do kraja: kod ove mjere trošak se ne sufinancira, nego – financira.
„To je specifična potpora zato što dajemo praktički 100 posto troška. To nije sufinanciranje, nego doslovno financiranje zapošljavanja tih osoba”, objašnjava Buza.
Ciljane skupine su jasne: dugotrajno nezaposleni, osobe bez srednje škole, korisnici zajamčene minimalne naknade, osobe s invaliditetom. Ono što se promijenilo kroz godine jest kriterij pripreme – više se ne ide “široko”, nego se traži da kandidat prođe određene aktivnosti, edukacije ili programe.
„U 2024. smo uključili više od tri tisuće osoba. U 2025. oko 1500 – jer smo uveli dodatni rad i kriterije”, kaže Buza, objašnjavajući da se sada cilja na one koji su prošli radionice, vaučere, osposobljavanja ili aktivacijske programe.
Sve je digitalno – i, kako kažu, “nije komplicirano”.
Kada se podvuče crta, Buza se stalno vraća istoj stvari: postupak je danas jednostavniji nego ikad, jer se sve radi online. (net.hr)
