Dvojni rad liječnika ponovno je u fokusu. Mogu li liječnici nakon rada u javnom sustavu raditi i u privatnom sektoru te kako to jasno regulirati. Pacijenti često zbog dugih lista čekanja iz javnog zdravstva odlaze privatno, a zatim se vraćaju u javni sustav. Može li bolja regulacija dvojnog rada smanjiti liste čekanja i urediti odnos javnog i privatnog zdravstva?
– Te liste čekanja su često jedna krilatica koja je uvijek problem. Liste čekanja bit će i privatno i javno, samo moraju biti u prihvatljivim granicama. One ne bi trebale biti razlog da se nekome da operirati ili da mu se zabrani rad privatno ili ne. One nisu razlog, kazao je prof. dr. Nikola Čičak, ortoped, Specijalna bolnica Akromion.
– Netko smatra da će zabranom rada liječnika nakon radnog vremena u privatnoj ustanovi smanjiti liste čekanja. To nije pametno razmišljanje. Nećeš nikad smanjiti. One koji ne žele raditi u javnoj ustanovi, neće raditi ni u privatnoj, jer on je jednostavno po definiciji čovjek koji bježi od rada, izjavio je, prof. dr. Darko Chudy, neurokirurg, KB Dubrava.
Profesor Chudy ističe da pregleda nešto veći broj pacijenata jer mnogi upravo žele njega za liječnika, ponajviše zbog iskustva i ugleda koji je, kako kaže, gradio godinama rada. Naglašava da se takav profesionalni kredibilitet ne dobiva preko noći, nego se stječe rezultatima, operacijama i uspjesima koji se potom prenose “od pacijenta do pacijenta”.
Dodaje kako je u KB Dubrava razvijena vrhunska funkcijska neurokirurgija te da su posebno prepoznati po zahvatima duboke moždane stimulacije kod poremećaja pokreta, po čemu su, kaže, stekli ugled i izvan Hrvatske.
– Ako hoćete iskreno, pregledavam privatno, i ono što tamo vidim da je za operaciju, operiram u javnoj ustanovi. Nije obrnuti smjer, da pregledam pacijenta u ovoj ustanovi, ambulanti, onda ga pošaljem u privatnu ustanovu da ga operiram, kao što neki rade, dodao je Chudy.
Rad u slobodno vrijeme
Doc. dr. Krešimir Luetić, predsjednik Hrvatske liječničke komore kaže kako svega 20-ak posto liječnika iz javnog sustava radi u dvojnom radu, a 80 posto liječnika u javnom zdravstvenom prostoru ne radi u dvojnom radu.
– Spadam u ovu većinu od 80 % koja ne radi u dvojnom radu. Jednostavno nemam nekakvu potrebu rada u dvojnom radu. Naravno imao sam ponuda, ali odlučujem se za rad samo u javnom zdravstvenom sustavu. To je nekakva moja odluka i u konačnici više cijenim slobodno vrijeme provesti s obitelji ili na neki drugi način. Jer ponavljam, dvojni rad liječnika, liječnici rade u svojem slobodnom vremenu, rekao je Luetić.
Čičak pojašnjava da je dva desetljeća radio u javnom zdravstvenom sustavu, a gotovo isto toliko već djeluje u privatnom sektoru. Ističe kako je Bolnica Akromion specijalizirana za ortopediju i traumatologiju te trenutačno zapošljava 133 djelatnika, među kojima su 23 liječnika. Većina njih ondje je stalno zaposlena, dok samo dvojica liječnika dio radnog vremena provode u Akromionu, a ostatak u javnim ustanovama. Naglašava i da bolnica posluje potpuno tržišno, bez ugovora s HZZO za preglede, radiologiju ili operativne zahvate.
– Dolazim negdje oko šest. Stalno sam tu, a vikendom se bavim financijama, ravnatelj sam. Otkad radimo nikad pacijent nije otpao, zato što smo mi produžili operacijsko vrijeme trajanja sale. Pacijent koji je primljen danas bit će operiran. Hoće li to biti u tri, četiri ili pet navečer, taj pacijent ne ostaje, mora biti operiran, a to je bio jedan od problema u javnom sektoru, kazao je Čičak.
Ministarstvo zdravstva donijelo je uputu kojom se definiraju kriteriji za dvojni rad liječnika i zdravstvenih radnika kod drugog poslodavca. Odobrenje se može izdati isključivo na godinu dana uz prethodno sklopljen ugovor koji mora sadržavati opis poslova, točno određeno vrijeme dvojnog rada te visinu naknade po satu.
Izdavanje odobrenja vezano je uz liste čekanja pa se neće dopustiti nikomu ako pacijenti moraju čekati dulje od 120 dana. Hrvatska liječnička komora i Hrvatska udruga bolničkih liječnika su nezadovoljne.
– Gotovo svaki ministar zdravstva je imao potrebu promijeniti jedan dio pravilnika do zadnjeg pravilnika koji je na snazi sad već više od devet godina. U dva navrata za vrijeme mandata ministra Vlahušića i ministra Milinovića bio ograničen ili zapravo u potpunosti zabranjen dvojni rad liječnika. U tom periodu nismo vidjeli nekakvu veliku dobrobit za javni zdravstveni sustav. U prvom navratu jedan dio vrhunskih stručnjaka je otišao iz javnog zdravstvenog sustava i nikad se više nije vratio. U drugom navratu, koji je trajao kraće, nismo vidjeli da su se liste čekanja popravile ili da je nekakav drugi benefit bio za sustav, izjavio je Luetić.
– Ako će određeni djelatnik ultrazvuk abdomena napraviti kod privatnika, gleda se vrijeme čekanja na ultrazvuk abdomena iz njegove matične zdravstvene ustanove. Ako je vrijeme čekanja u matičnoj zdravstvenoj ustanovi duže od 120 dana, niti jedan zdravstveni radnik iz te ustanove, ne može dobiti suglasnost za rad kod privatnika, rekla je ministrica Irena Hrstić.
Luetić kao primjer navodi gastroenterologa u Zagrebu koji savjesno radi svoj posao u bolnici, ali teško može utjecati na ukupne liste čekanja u gradu ili državi.
Chudy pritom ističe i pitanje prava liječnika na rad u slobodno vrijeme, naglašavajući da bi svatko nakon redovnog posla trebao imati slobodu odlučiti čime će se dodatno baviti.
– Liječnik u svojem slobodnom vremenu, izvan punog radnog vremena koje radi u javnom zdravstvenom sustavu, obavlja jedan manji dio u privatnoj praksi. U konačnici postoji i niz benefita koje takva praksa donosi. Recimo jedan dio pacijenata će svoje pretrage i preglede obaviti u privatnoj ustanovi, time će u javnom zdravstvenom sustavu smanjiti listu čekanja. On neće biti paralelno na jednoj i na drugoj listi, dodao je Luetić. (hrt)
