Očaj i bijes u Venezueli. Pet dana prošlo je od strašnih potresa, a iako spasilačke ekipe neprestano pretražuju ruševine i pronalaženjem preživjelih pružaju nadu obiteljima, očekuje se rast crnih brojeva. Do sada je potvrđena smrt oko 1500 ljudi, ali i dalje je više od 50 tisuća nestalih i nada da će biti pronađeni živi sve je manja. Građani koji sami pretražuju ruševine kritiziraju vladu zbog nedostatka pomoći i mehanizacije.
Otac i sin spašeni su u nedjelju iz ruševina u venezuelskoj saveznoj državi La Guaira, četiri dana nakon razornih potresa koji su pogodili tu zemlju.
Akcija spašavanja trajala je 12 sati, uz neprekidne napore timova koji su oprezno pregledavali ruševine specijaliziranim potražnim kamerama, prolazeći nestabilnim ostacima zgrade kako bi došli do zarobljenih ljudi.
– Iznimno su slabi, poput svakog pacijenta koji je četiri dana proveo zatočen ispod ruševina, stoga činimo sve što je u našoj moći da ih rehidratiziramo i damo im razne lijekove tijekom izvlačenja, koje ide vrlo sporo, rekao je član francuske civilne zaštite tijekom spašavanja.
U cijeloj Venezueli vladaju tjeskoba i bijes. U Caracasu obitelji nestalih blokirale su kamione i ostalu tešku mehanizaciju zahtijevajući da ostanu u tom dijelu grada te da pomognu u raščišćavanju ruševina i potrazi za zatrpanima. Očajni su jer se oprema ne rabi u tom području, gdje su se nadali pomoći u nastavku potrage.
– Želimo državnu podršku; želimo teške strojeve. Želimo pronaći nestale članove obitelji. Nisam jedini u ovoj situaciji. Vladini službenici nisu nam pomogli raščistiti ruševine. U Bloku 22 gdje ja živim ima oko 300 ljudi, a uspjeli ih smo izvući oko 80 – živih i mrtvih. Nemamo izbora, nemamo pomoć, moramo sve sami raditi, rekao je rođak nestale osobe.
Stalni naknadni potresi i nedostatak teške mehanizacije usporavaju spasilačke operacije u kritičnim zonama, pa je lokalno stanovništovo prisiljeno samostalno uklanjati ruševine.
– Izvukao sam kćer do pola. napola sam je izvukao. Neću se pomaknuti odande dok ne dođu s bagerom i dizalicom. Nemam što izgubiti – neka me ubiju ako žele, rekao je Wilker Molaya, otac zatrpane djevojčice.
Državni aparat u potpunoj je krizi, nema koordiniranih akcija spašavanja. Ono malo stranih humanitaraca koji su stigli u zemlju na rubu su snaga, ali ne odustaju od potrage za svima onima koji su i dalje pod ruševinama.
– U ovom trenutku nastavljamo potragu za mogućim preživjelima. Već smo proveli pretragu sa psima. Trenutačno nastavljamo pretragu s pomoću elektroničke opreme, što nam omogućuje da budemo sigurniji u lokacije koje su timovi sa psima već pretražili, rekao je Adalberto Pastor, spasilac meksičkog Crvenog križa.
Prema prvim izvještajima, izravna šteta iznosi najmanje 7 milijardi dolara, no u moru loših vijesti ima i jedna dobra. Naftna i plinska postojenja nisu pretrpjela gotovo nikakva oštećenja pa vlada iz Caracasa očekuje da bi se od povećane prodaje nafte mogla financirati skora obnova razorene zemlje. (hrt)
