Vedran Pavlek je godinama, prema iskazima svjedoka i navodima iz istrage, uz upravljanje hrvatskim skijanjem uzimao i 20 posto provizije od sponzorskih ugovora reprezentativaca, a oni koji na takav model nisu pristajali, tvrde upućeni, teško su mogli računati na mjesto u reprezentaciji.
Vedran Pavlek je godinama, prema iskazima svjedoka i navodima iz istrage, uz upravljanje hrvatskim skijanjem uzimao i 20 posto provizije od sponzorskih ugovora reprezentativaca, a oni koji na takav model nisu pristajali, tvrde upućeni, teško su mogli računati na mjesto u reprezentaciji.
Svi su, tvrdi sugovornik novinara Ivana Pandžića iz 24sata upućen u zbivanja u hrvatskom skijanju, šutjeli jer je Vedran Pavlek u tom sportu imao moć kakvu je Zdravko Mamić imao u nogometu, ali još izraženiju. Prema njegovim riječima, oni koji nisu pristali na takav način funkcioniranja nisu mogli računati na mjesto u reprezentaciji. Istodobno navodi da je odbjegli Pavlek uzimao i 20 posto provizije od sponzorskih ugovora skijaša.
Uz sumnje da je tijekom 11 godina iz Hrvatskog skijaškog saveza izvukao 30 milijuna eura, istražitelji sumnjaju da je upravo naplata provizija od sponzorskih ugovora predstavljala još jedan način na koji je Pavlek ostvarivao korist. Kako je već objavljeno, USKOK bi mogao proširiti istragu o sumnjama na kriminal u Hrvatskom skijaškom savezu nakon što su na Pavlekovu prijenosnom računalu pronađeni novi dokazi koji upućuju na izvlačenje novca tijekom čak 25 godina. Očekuje se i proširenje kruga osumnjičenih. Bivši direktor alpske reprezentacije trenutačno je u bijegu od hrvatskog pravosuđa te bi se trebao nalaziti u zatvoru u Kazahstanu, gdje čeka izručenje.
O navodnim ucjenama skijaša i ranije se neslužbeno govorilo, a novinar Marin Dešković u Jutarnjem listu prošlog je vikenda objavio iskaze svjedoka ispitanih u istrazi, kao i transkripte tajno snimljenih razgovora koji, prema pisanju tog lista, potvrđuju takvu praksu. Među njima je i iskaz Amira Ljutića, oca i trenera hrvatske skijašice Zrinke Ljutić.
‘Počelo je s Janicom i Ivicom Kostelić…’
“Pavlek mi je rekao kako je njegov uvjet da Zrinka nastupa za reprezentaciju taj da uzmemo njega za menadžera i zastupnika koji će u njezino ime pregovarati sa sponzorima i za što će on uzimati proviziju. Meni se to nije činilo ispravnim i mislio sam da se radi o Pavlekovu sukobu interesa, što sam mu i rekao, no on je ustvrdio da je to ispravno te da se on tako naplaćuje za svoj teški rad jer nije u redu da on stvara sportaše, a da onda razni menadžeri beru vrhnje”, navodi se u svjedočenju Amira Ljutića koje je prenio Jutarnji list.
Prema tom iskazu, Ljutić je za privatne sponzore koje je sam pronašao morao potpisati ugovor s Pavlekovom tvrtkom i odreći se 20 posto prihoda. U svjedočenju se također navodi da Pavlek obitelji Ljutić nije isplatio sav novac koji je trebao te da je za prošlu godinu ostao dužan oko 200.000 eura od sponzorskih sredstava.
Ni Amir Ljutić ni drugi koje su kontaktirali novinari nisu željeli govoriti o tim ugovorima. Nakon svjedočenja u USKOK-u potpisali su izjave o tajnosti.
Ipak, neslužbene potvrde do kojih su došli upućuju na to da su Pavlekovi ugovori godinama bili ustaljena praksa.
“Počelo je to s Janicom i Ivicom Kostelić, kojima je bio menadžer, a nastavilo se sa svima poslije. Neki skijaši i u svijetu imaju menadžere koji im nalaze sponzore i to naplaćuju. Međutim, ovdje je problem što je Pavlek istodobno bio direktor reprezentacije, pa je riječ o čistom sukobu interesa. A oni kojima se nije svidjelo, ili nisu htjeli, nisu mogu ni računati na napredovanje”, rekao je sugovornik 24sata.
Obitelj Zrinke Ljutić morala Pavleku prepustiti 20 posto sponzorskog novca, iako on nije sudjelovao u pronalasku sponzora
U slučaju obitelji Ljutić dodatni problem bio je taj što su sponzore pronašli sami, a pritom nije bila riječ o tvrtkama iz Hrvatske. Kada je Zrinka Ljutić prije četiri godine trebala postati članica reprezentacije, morali su Pavleku prepustiti 20 posto sponzorskog novca iako on nije sudjelovao u pronalasku tih sponzora. Prema dostupnim informacijama, slične ugovore imali su i reprezentativci Samuel Kolega i Filip Zubčić, sve do Pavlekova uhićenja i razbijanja njegove mreže u ožujku.
Posebno se ističe da nitko od njih nije imao formalni ugovor o zastupanju s Pavlekovom monačkom tvrtkom Pavlek Ski Management. Takav bi ugovor trebao uređivati raspodjelu novca, bonuse za rezultate i visinu provizije. Pretpostavlja se da je Pavlek bio svjestan mogućeg sukoba interesa te zbog toga nije ostavljao pisani trag. Većinu sponzorskih ugovora vodi Savez, dok skijaši imaju pravo na prihode od sponzora čiji se logotipi nalaze na njihovim kacigama te na opremu koju im sponzori osiguravaju.
‘Skijaši su se žalili da nisu dobili svoj novac…’
Nakon što bi Pavleku dali punomoć za zastupanje, sponzori su novac najprije uplaćivali njegovoj tvrtki, a potom ga je on prosljeđivao sportašima. Ako sponzor nije sam otkrio iznos uplate, skijaši nisu mogli znati koliko je novca sjelo na račun Pavlekove tvrtke prije nego što su dobili svoj dio. Zubčić i Kolega, primjerice, nisu imali vlastite tvrtke ili obrte pa su novac primali u gotovini, dok je Ljutiću novac isplaćivan na račun njegove tvrtke.
Kako je USKOK već utvrdio, dio novca izvučenog iz Saveza, ali i dio sponzorskih sredstava, Pavlek je podizao te ga redovito vraćao u Hrvatsku u gotovini. Istražitelji su presreli jednu takvu pošiljku od 116.000 eura koju je iz Italije prenosio glasnogovornik Nenad Eror te su na taj način pribavili dodatne dokaze.
“Još od lani, kad nitko nije znao što se zbiva, Pavlek je rijetko boravio u Hrvatskoj, ali novac je stizao. Bile su i Zimske olimpijske igre, a nakon što je Eror pao i nakon što je prestao dotok novca, a do Pavleka je rijetko tko mogao. Onda su se skijaši žalili da nisu dobili svoj novac jer imaju dogovor s Pavlekom. Ispalo je da imaju samo dogovor, ne i neki ugovor, te da su cijelo vrijeme primali gotovinu. I zaposlenici saveza imali su ugovore na niže iznose, a ostatak je financiran tom gotovinom”, rekao je sugovornik 24sata.
‘Riješi to s Pavlekom’
Iako danas mnogi odbacuju odgovornost, pojedini sugovornici 24sata tvrde da je Amir Ljutić bio prvi koji se usprotivio takvoj praksi i o tome izravno razgovarao s Pavlekom. Kada je, kako navode, bio pod pritiskom, obratio se i visokopozicioniranim ljudima u Savezu očekujući zaštitu, no odgovoreno mu je da je “to tako” i da problem riješi izravno s Pavlekom.
Takav model, prema dostupnim informacijama, funkcionirao je čak 25 godina. Nakon izbijanja afere, a prije početka uhićenja, sportaši su počeli osnivati vlastite tvrtke kako bi sponzori novac uplaćivali izravno njima. No neki nisu imali sreće jer su pojedini sponzori, ne znajući što se događa, svega nekoliko dana prije uhićenja u Hrvatskom skijaškom savezu sredstva ipak uplatili Pavlekovoj tvrtki.
Hrvatski skijaški savez i dalje vodi Miho Glavić, koji je prošlog tjedna dobio većinu glasova na izbornoj skupštini. Nakon izbijanja afere Savez je proveo forenzičku analizu lažnih računa kojima je, prema sumnjama, Pavlek tijekom posljednjih deset godina izvlačio novac. Analiza je pokazala da je riječ o 226 lažnih faktura, a prema nalazima, svakoga mjeseca uz pomoć glavnog tajnika i knjigovotkinje isplaćivano je između 90.000 i 160.000 eura mreži povezanih tvrtki. Revizorska kuća PwC godinama je u svojim izvješćima utvrđivala da je poslovanje uredno, a Savez je odgovornost za prolazak spornih transakcija pripisao upravo revizorima i banci te najavio pravne korake protiv odgovornih. (N1info)
