Washington je potrošio desetke milijardi dolara i mobilizirao golemu silu, a nije postigao gotovo ništa
Početkom ožujka američki predsjednik Donald Trump rekao je da su Sjedinjene Države već “pobijedile” u ratu protiv Irana, ali da još moraju “dovršiti posao”.
Mjesecima kasnije, dok se borbe šire regijom Bliskog istoka, a diplomacija je u zastoju, taj “posao” i dalje nije dovršen, a sukobu se ne nazire kraj.
Trump je u srijedu rekao kako se “nada da smo pri kraju rata” te sugerirao da Iran želi postići dogovor. No, takav optimizam nije u skladu s onime što se događa na terenu, a i malo je dokaza da je Teheran doista zainteresiran za sporazum.
Sjedinjene Države ostvarile su vojne uspjehe u ratu, ali gledano u cjelini, sukob se za Washington pretvorio u stratešku katastrofu. Borbe su razotkrile ozbiljne slabosti američke vojske i ostavile američke snage razvučene na više bojišta, dosad su Sjedinjene Države stajale oko 38 milijardi dolara, a sukob je izazvao i globalnu energetsku krizu, piše u svojoj analizi u magazinu Foreign Policy John Haltiwanger.
Rat je krajnje nepopularan među američkim biračima, a sve veći broj republikanaca u Kongresu glasuje za okončanje sukoba – jedan je republikanski zastupnik čak pokrenuo postupak opoziva ministra obrane/rata Petea Hegsetha zbog sukoba.
Loše i još gore
No, unatoč tolikim troškovima i angažmanu goleme vojne sile, Washington je u Iranu postigao vrlo malo, a u nekim su segmentima stvari postale još i gore. Po gotovo svakom pokazatelju – od sposobnosti Irana da preko svojih saveznika i posredničkih skupina projicira moć u regiji, preko njegovih vojnih sposobnosti i stabilnosti režima, pa sve do statusa njegova nuklearnog programa – Sjedinjene Države gube rat.
Štoviše, ističe autor, Teheran je sada dokazao da može dugoročno zatvoriti Hormuški tjesnac, što je sposobnost kojom se godinama hvalio, ali je do sada nikada nije stvarno demonstrirao.
“Ako vratimo sat natrag u veljaču i pogledamo što su SAD tada tvrdile da žele postići, neosporno je da SAD nije ostvario svoje glavne strateške ciljeve”, kaže za Foreign Policy Gregory Brew, stručnjak za Iran i viši analitičar konzultantske tvrke Eurasia Group, koja se bavi istraživanjem i savjetovanjem u području globalnih političkih rizika.
Kada je Trump krajem veljače najavio početak velikih borbenih operacija protiv Irana, rekao je da će SAD osigurati da “terorističke posredničke skupine više ne mogu destabilizirati regiju ili svijet i napadati naše snage”. Slično tome, načelnik Združenog stožera američkih oružanih snaga, general Dan Caine, početkom ožujka rekao je da je cilj SAD-a demontirati “sposobnost Irana da projicira moć izvan svojih granica, danas i u budućnosti”. U televizijskom obraćanju naciji mjesec dana nakon početka rata, Trump je također rekao da Sjedinjene Države “sustavno uništavaju sposobnost [iranskog] režima da prijeti Americi ili projicira moć izvan svojih granica”.
No, do danas nema nikakvih dokaza da je Sjedinjenim Državama to pošlo za rukom. Činjenica da je fokus sukoba mjesecima usmjeren na borbu za kontrolu nad Hormuškim tjesnacem – ključnim plovnim putem za svjetsku oskrbu naftom koji je bio otvoren i posve slobodan za prolaz kada je rat počeo – pokazuje da Teheran i dalje ima znatnu sposobnost da utječe na razvoj događaja na Bliskom istoku, ali i diljem svijeta.
Iranske posredničke skupine također i dalje predstavljaju veliku prijetnju te sve više pridonose regionalnom kaosu i rastu cijena nafte. Hutisti u Jemenu, koje podupire Teheran, ovog su mjeseca ostvarili velike teritorijalne dobitke duž jemenske obale Crvenog mora, uključujući zauzimanje lučkog grada Mocha i strateških otoka poput Perima, u silovitoj ofenzivi protiv snaga jemenske vlade, koju podupire Saudijska Arabija.
Time je ta šijitska militantna skupina uspostavila efektivnu kontrolu nad još jednim ključnim plovnim putem, tjesnacem Bab el-Mandeb, koji povezuje Crveno more s Adenskim zaljevom i odvaja Arapski poluotok od Afrike. Tjesnac Bab el-Mandeb bio je važan pomorski koridor i prije rata, ali njegova je važnost dodatno porasla nakon zatvaranja Hormuškog tjesnaca. Teheran i hutisti mjesecima su upozoravali da bi Bab el-Mandeb mogao biti zatvoren ako SAD nastave rat, a sada su u položaju da tu prijetnju doista i ostvare.
Na udaru Saudijska Arabija
U međuvremenu, hutisti i Saudijska Arabija razmjenjuju vatru, čime su ponovno rasplamsane dugotrajne napetosti povezane s građanskim ratom koji je počeo još 2014. godine, ali je uglavnom bio “stavljen na čekanje” nakon primirja iz 2022. Sada raste strah da je Jemen na rubu povratka u otvoreni građanski rat punih razmjera.
Saudijska Arabija je prošlog tjedna također privremeno zatvorila svoj naftovod Istok-Zapad, dug 1200 kilometara, nakon što je oštećen u napadu dronom koji je Rijad pripisao militantima iz Iraka koje podupire Iran. Nije jasno kada će naftovod ponovno biti pušten u rad. Njime se sirova nafta prevozi s istoka kraljevevine do luke Yanbu na Crvenom moru, a njegovo privremeno zatvaranje pogađa otprilike 4 posto svjetske opskrbe naftom.
Istina je da su druge iranske posredničke skupine, poput Hamasa i Hezbolaha – koji se dugo smatrao najmoćnijim saveznikom Teherana u regiji – sada znatno slabije nego prijašnjih godina. No, to je, pak, gotovo u potpunosti posljedica izraelskih vojnih djelovanja u Gazi i Libanonu, zaključuje John Haltiwanger za Foreign Policy. (T. Šoštarić, jutarnji.hr)
