Stručnjak za tehnologije obrade otpada i industrijsku zaštitu okoliša Renato Šarc kaže kako analize oko 650 tona neopasnog otpada uskladištenog u “big-bag” vrećama u Gospiću pokazuju značajna odstupanja pojedinih parametara i ograničenja za njegovu oporabu kao goriva u cementnoj industriji.
“Dostupni rezultati ne upućuju na gorivo iz otpada osigurane i ujednačene kvalitete za korištenje u cementnoj industriji, nego na heterogene vrste otpada s jasno izraženim ograničavajućim parametrima”, rekao je Šarc u razgovoru s Marinom Bujan za Hinu.
Šarc, koji je još 2015. doktorirao na temu „Proizvodnja, kvaliteta i osiguranje kvalitete goriva iz otpada (GIO) za postizanje 100-postotne termičke supstitucije u cementnoj industriji“, nedavno je završio i habilitaciju u području tehnologija obrade i gospodarenja otpadom. Zamjenik je voditelja Katedre za tehnologije oporabe i gospodarenje otpadom na renomiranom Montanuniversität Leoben u Austriji.
Vlada je 10. rujna donijela odluku prema kojoj se oko 650 tona neopasnog otpada iz Gospića treba ukloniti, a dio otpada, gdje to dopuštaju njegova svojstva i dozvole izvršitelja, usmjeriti na energetsku oporabu u cementnoj industriji. Kao mogući izvršitelji navedeni su Holcim i NEXE.
Vladina odluka predstavlja pravnu mogućnost, ne potvrđuje tehničku prikladnost
Vladina odluka, upozorava Šarc, predstavlja pravnu mogućnost, ali sama po sebi ne potvrđuje tehničku prikladnost konkretnog otpada za uporabu u cementari.
“Odluku treba promatrati kroz dva odvojena pitanja. Prvo je pravno: Ima li cementara važeću dozvolu za postupak oporabe R1 i predmetni ključni broj otpada? Drugo je stručno-tehničko: ima li konkretni otpad fizikalno-kemijska svojstva i osiguranu kvalitetu potrebnu za korištenje kao gorivo iz otpada?”, rekao je.
Oznaka “neopasni otpad” predstavlja pravnu klasifikaciju i sama po sebi ne znači da materijal zadovoljava tehničke kriterije potrebne za uporabu kao gorivo u cementnoj industriji, objašnjava Šarc.
Prema njegovoj ocjeni, dostupne analize ne potvrđuju da predmetni materijal predstavlja gorivo iz otpada osigurane i ujednačene kvalitete.
Naglasio je kako nije protiv uporabe goriva iz otpada u cementnoj industriji. Naprotiv, njegov stručni rad usmjeren je upravo na proizvodnju i osiguranje kvalitete takvih goriva, a sudjeluje i u međunarodnoj standardizaciji GIO-a, odnosno SRF-a (Solid Recovered Fuels).
Što pokazuju analize 650 tona otpada iz Gospića?
Šarc kaže da je za tri vrste otpada iz “big-bag” vreća u Gospiću provedeno dodatno uzorkovanje 2. srpnja, a da su za procjenu njihove prikladnosti za cementnu industriju posebno važna izvješća o ukupnom sadržaju metala te ogrjevnoj vrijednosti, pepelu, kloru i sumporu.
Ističe da kod prve od tri analizirane vrste otpada dominira problem kobalta, kod druge izrazito visokog antimona, a kod treće klora. Riječ je, kaže, o izrazito heterogenom otpadu, na što je struka upozoravala od početka, pa svaki tok treba zasebno obraditi i reprezentativno karakterizirati prema stvarnim svojstvima.
“Analize iz Gospića pokazuju ograničenja za korištenje predmetnog otpada kao goriva iz otpada”, poručuje Šarc.
Što to znači za Holcim i NEXE?
Cementare u pravilu primjenjuju vlastite specifikacije kvalitete zamjenskih goriva, koje su dio odnosa s dobavljačima. Ne postoji univerzalno gorivo iz otpada koje je jednako prikladno za svaku cementaru. Prihvatljiva kvaliteta ovisi o konkretnoj tehnologiji postrojenja, svojstvima sirovine i uvjetima procesa, pa se svaka pošiljka mora ocjenjivati prema kriterijima konkretnog postrojenja, kaže Šarc.
“Ključno pitanje za Holcim i NEXE nije samo: ‘Je li ključni broj u dozvoli?’, nego: ‘Zadovoljava li konkretna pošiljka fizikalno-kemijske kriterije koje cementara inače zahtijeva od svojih dobavljača goriva iz otpada?'”, rekao je.
Između preuzimanja otpada iz Gospića i njegova eventualnog korištenja u cementnoj peći mora postojati jasno definiran tehnološki korak pripreme i kontrole kvalitete. Otpad se ne može jednostavno preuzeti u postojećem obliku i neposredno dozirati u cementnu peć. Zaključuje da gorivo iz otpada nije bilo koji neopasni otpad, nego ciljano proizvedeno i kontrolirano sekundarno gorivo za zamjenu primarnih goriva u cementnoj industriji.
Činjenica da je materijal iz “big-bag” vreća klasificiran kao „neopasni otpad“ i da cementara ima dozvolu za njegov ključni broj ne dokazuje da konkretna pošiljka predstavlja gorivo iz otpada osigurane fizikalno-kemijske kvalitete.
Šarc poručuje da je cementna industrija važan partner kružnog gospodarstva, ali upravo zato treba koristiti goriva iz otpada definirane i osigurane kvalitete. Pored pravnih i stručnih kriterija riječ je i o povjerenju u sustav osiguranja kvalitete te odgovornosti prema području u kojem cementara posluje i ljudima koji ondje svakodnevno žive.
“Emisije ne poznaju administrativne granice niti se zaustavljaju na ogradi postrojenja. Upravo zato u svakom postrojenju treba koristiti samo one materijale koje konkretni proces može sigurno i kvalitetno obraditi uz zaštitu ljudi i okoliša”, ističe Šarc.
Kako dalje u Gospiću?
Otpad u “big-bag” vrećama iz Gospića, kao i druge vrste otpada na lokaciji, a osobito zakopani heterogeni otpad, potrebno je, prema Šarcu, odgovarajuće predobraditi na lokaciji u kontroliranim i sigurnim uvjetima, sukladno pravilima struke. Potrebno je ciljano izdvojiti različite frakcije, reprezentativno ih analizirati te ih naposljetku usmjeriti na oporabu ili zbrinjavanje sukladno njihovim stvarnim fizikalno-kemijskim svojstvima.
“Vlada bi trebala stvarati pravne i organizacijske uvjete za hitno postupanje na lokaciji, ali odabir konačnog postupka za pojedinu frakciju mora se temeljiti na njezinim stvarnim svojstvima, reprezentativnim analizama te tehničkim i zakonskim uvjetima odabranog postupka“, zaključuje Šarc. (Hina, N1)
