Američke analize vode za piće mogle bi podcjenjivati prisutnost opasnih kemikalija jer se rezultati ispod granice pouzdanog mjerenja evidentiraju kao nula, pokazalo je novo istraživanje.
Rezultati američkih ispitivanja pitke vode možda ne prikazuju stvarnu prisutnost opasnih kemikalija. Naime, kada su njihove koncentracije preniske za pouzdano mjerenje, laboratoriji takve rezultate bilježe kao nulu, što se potom može protumačiti kao da kemikalija uopće nema.
Novo istraživanje pokazalo je da takva praksa može dovesti do podcjenjivanja onečišćenja vode u Sjedinjenim Američkim Državama.
Znanstvenici su proučavali perfluoroalkilne i polifluoroalkilne tvari (PFAS), poznate i kao „vječne kemikalije”. Ustanovili su da standardne statističke metode mogu rezultirati procjenama prosječnih koncentracija koje su i do upola niže od onih dobivenih drukčijim pristupom.
Ne znači da nema PFAS-a u vodi
U studiji objavljenoj u časopisu Cell Reports Sustainability analizirano je 1,86 milijuna rezultata ispitivanja pitke vode koje je prikupila američka Agencija za zaštitu okoliša (EPA). Pokazalo se da je čak 98 posto rezultata bilo ispod najniže razine na kojoj laboratoriji mogu pouzdano izmjeriti koncentraciju pojedine tvari.
To, međutim, ne znači da PFAS-a nema. Unatoč tome, u uobičajenim statističkim izvješćima takvi se nalazi prikazuju kao nula, zbog čega bi se mogla prikriti raširenost onečišćenja niskim koncentracijama tih potencijalno štetnih kemikalija.
„Kada su koncentracije tih kemikalija ispod naše granice za prijavljivanje rezultata, često ih tretiramo kao nulu pri izračunu njihove rasprostranjenosti”, rekao je za portal EurekAlert Gehendra Kharel, znanstvenik za okoliš s Teksaškoga kršćanskog sveučilišta u SAD-u.
Njegov je tim računalnim modelima procijenio koncentracije koje su niže od granice pouzdanog mjerenja, koristeći dostupne podatke za 25 spojeva PFAS-a.
Rezultati su pokazali da uobičajeni izvještaji mogu podcijeniti prosječne koncentracije za 56 posto u usporedbi s procjenama dobivenima primjenom modela.
Kod šest spojeva PFAS-a za koje su u SAD-u zakonski propisane granične vrijednosti u vodi za piće procijenjena prosječna koncentracija porasla je s 2,6 na 5,2 nanograma po litri kada su u izračun uključeni i rezultati ispod granice mjerenja.
Ne znači da svaki trag kemikalija predstavlja opasnost
Prema novim izračunima, tek je nekoliko desetaka dodatnih lokacija na kojima su uzimani uzorci premašilo granične vrijednosti EPA-e za dvije kemikalije, PFOA i PFOS.
Istraživači pritom upozoravaju da se rezultati ne smiju tumačiti kao dokaz da svaki trag kemikalija koji nije moguće pouzdano izmjeriti predstavlja zdravstveni rizik.
„Naše istraživanje ispituje samo način sažimanja rezultata mjerenja PFAS-a. Ono ne dokazuje da svaki rezultat ispod granice mjerenja predstavlja zdravstveni rizik”, istaknuo je Kharel.(N1)
