Jedno od omiljenih jela u kojem ogulinsko kiselo zelje dolazi do punog izražaja svakako je sarma,a 1. natjecanje u kuhanju sarme bit će u Ogulinu, u sklopu Festivala ogulinskog zelja/kupusa 2026. u subotu, 7. studenoga, od 10 sati na Gradskoj tržnici Ogulin. Okupite ekipu do četiri člana i prijavite se! Sudjelovati mogu ekipe iz cijele Hrvatske i šire, a broj mjesta ograničen je na 20 ekipa. Kotizacije nema. Svaka ekipa priprema 30 sarmi. Organizator osigurava meso, ogulinsko kiselo zelje, stol i mjesto za pripremu, a natjecatelji donose ostale sastojke i začine, plinsko kuhalo, posude i kuhinjski pribor. Najbolju sarmu odabrat će stručni žiri, a nakon dodjele nagrada sarma će biti podijeljena građanima. Prijavite ekipu putem online prijavnice. Natjecanje organizira Udruga proizvođača i prerađivača ogulinskog kiselog kupusa, uz suorganizatore Udruga žena Ogulin, Grad Ogulin i POU Ogulin.
Evo kako nastaje Ogulinsko kiselo zelje:
Postupak počinje berbom svježeg kupusa sorte ogulinski. Glavice se beru ručno, a na polju se odabiru one koje su čvrste i zdravstveno ispravne. Nakon uklanjanja oštećenih listova glavice se razvrstavaju: jedne se kisele cijele, a druge se režu. Za rezani kupus dodaje se 2–3 % kuhinjske soli. Smjesa se slaže u fermentacijsku posudu i ravnomjerno pritišće kako bi kupus pustio vlastiti sok. Cijele glavice prelijevaju se bistrom 5–6-postotnom otopinom soli. Posude se pokrivaju i opterećuju, a kiseljenje se odvija u tamnom prostoru. Prva faza fermentacije traje oko sedam dana, pri temperaturi zraka od najmanje 16 °C. Nakon burne fermentacije proces se nastavlja još šest do osam tjedana, ovisno o veličini i čvrstoći glavica. Tijekom prirodne fermentacije nastaje mliječna kiselina, koja pridonosi karakterističnim svojstvima proizvoda. Po završetku kiseljenja zelje se čuva u tamnom prostoru, u slano-kiselom naljevu, pri temperaturi naljeva do 22 °C. Gotovo Ogulinsko kiselo zelje prepoznaje se po žutoj do zlatnožutoj boji, skladnom i ugodno mliječno-kiselom okusu te mirisu karakterističnom za fermentirani kupus. Glavica je okruglo-plosnata i čvrsta, ali nije žilava. Listovi su tanki, gotovo prozirni i savitljivi, s tankim lisnim žilama. Prepoznatljivo je i po dugoj stabljici, odnosno kocenu, koja utječe na oblik glavice. Od ručno odabrane glavice do gotovog proizvoda svaki korak pridonosi svojstvima po kojima se Ogulinsko kiselo zelje prepoznaje. Izvor: Specifikacija proizvoda „Ogulinski kiseli kupus / Ogulinsko kiselo zelje” (2014), odjeljci 2.3, 5.1, 5.2 i 6.2., autorica prof. dr. sc. Nadica Dobričević Zahtjev za registraciju ZOI-ja podnijela je Udruga proizvođača i prerađivača Ogulinskog kupusa, a Ministarstvo poljoprivrede zaprimilo ga je 16. prosinca 2011. Naziv je zatim upisan u registar Europske unije provedbenom uredbom od 10. kolovoza 2015., objavljenom u Službenom listu Europske unije 21. kolovoza 2015.
Ogulinski kupus — svježa glavica Izvor: Željko Kosanović „Ogulinski kupus kroz povijest“, Modruški zbornik, 2008.
