Na 3. Kongresu o zdravstvu u ruralnim i otočnim regijama održanom sredinom listopada u Novalji na Pagu, predsjednica Hrvatske ljekarničke komore (HLJK) Ana Soldo upozorila je na zatvaranje ljekarni u malim sredinama kao problem s kojim se suočava velik dio Europe, a uskoro bi mogla i Hrvatska.
U svom izlaganju pod egidom “Nijedan pacijent predaleko” Soldo je iznijela neke alarmantne podatke: do 2050. godine 29,4 posto Europljana bit će starije od 65 godina, a 44 posto starijih od 65 već sada boluje od najmanje dvije kronične bolesti.
Ruralna područja sve su pustija, a za one koji ondje žive udaljenost od najbližih bolnica, domova zdravlja i ljekarni postaje sve veći zdravstveni rizik. Skoro svaka peta ljekarna u Europi nalazi se u općini s manje od 5.000 stanovnika, a u većini takvih zajednica ljekarna je – kako ističe Soldo u svome izlaganju – postala posljednja stalna i vidljiva zdravstvena služba.
Hrvatska na pragu problema koji u Europi već traje
Ako nema nekog oblika pomoći države ili lokalne uprave, mnoge ljekarne u takvim područjima zatvaraju se pod teretom financijske neodrživosti. Primjerice, prošle godine u Njemačkoj su stalno zatvorene čak 502 ljekarne, dok su istodobno otvorene tek 62 nove. Hrvatska se još nije suočila s takvim razmjerima problema, ali je na njihovom pragu.
Prema Registru ljekarni u Hrvatskoj je danas 1.180 javnih ljekarni i ljekarničkih depoa.
(Ljekarnički depo je manja ljekarnička jedinica u općinama ili gradovima na ekonomski i demografski ugroženim područjima.)
Čak 598 ljekarni ili 43 posto nalaze se u naseljima s manje od 5.000 stanovnika, a u 420 naselja postoji samo jedna ljekarna.
Ako bi bila zatvorena jedina ljekarna u mjestu, Soldo navodi podatke da bi tada 227 mjesta bilo udaljeno najmanje pet kilometara do najbliže druge ljekarne, a 49 mjesta više od 10 kilometara. Neka od tih mjesta su Korenica, Dvor, Vrlika, Lastovo, Brinje i Gračac.
Umjesto zatvaranja – rad u jednoj smjeni
“U Hrvatskoj još nema izraženog trenda zatvaranja ljekarni, ali postoji trend prelaska rada u samo jednu smjenu”, kaže Ana Soldo za naš portal.
Pa pojašnjava: “Tim ljekarnama teško je isfinancirati zaposlenike za dvije smjene pa je postalo pravilo da u ruralnim sredinama ljekarne rade samo jednu smjenu. A one pokrivaju velika područja i stoga to postaje velik problem.”
Soldo napominje kako je trenutni model financiranja ljekarni neodrživ.
“Ljekarne se financiraju po broju recepata za lijekove, a ne po tome koliko im pacijenata gravitira. Pa ljekarna kojoj gravitira pet stotina ljudi ima iste troškove kao i ona kojoj gravitira 15 tisuća ljudi. To je suštinski problem. Trenutni način financiranja ljekarni onemogućava njihov opstanak u ruralnim sredinama”, upozorava predsjednica HLJK-a.
Prihod dovoljan tek za hladni pogon
Prema njenom izračunu, ljekarna u selu s nekoliko stotina stanovnika trebala bi svakoga dana imati 186 recepata za lijekove samo da bi mogla pokriti svoj hladni pogon. Uz nešto manje od 20 izdanih recepata godišnje po stanovniku, koliki je hrvatski prosjek, ljekarna u naselju s oko 500 stanovnika imala bi 9.800 recepata godišnje, što je prihod od 14.500 eura jer HZZO za ljekarničku uslugu isplaćuje 1.48 eura po receptu
“Neke europske zemlje nude različite modele rješavanja tog problema: od subvencija za troškove hladnog pogona do drugačijeg načina plaćanja usluga ili sufinanciranja plaća. U Španjolskoj su, recimo, takve ljekarne dobile nove uloge i nove usluge koje se plaćaju tamo gdje nema druge zdravstvene ustanove osim ljekarne pa su, zapravo, proširene kompetencije ljekarnika u njima”, kaže Soldo. (N1)
