Danas neki dijelovi grada bez struje
Iz Hrvatske elektroprivrede obavještavaju potrošače da će zbog planiranih i neophodnih radova na elektroenergetskim ...
Povijest i kulturne znamenitosti Ogulina
Osamljeni vrhovi, brojni gorski izvori, rijeke i šumovito gorsko zaleđe pružali su sigurnost i povoljne životne uvjete u ovom kraju od najstarijih vremena.
Utemeljenje Ogulina veže se za poznatu ispravu Bernardina Frankopana koju je izdao u svom gradu Modrušu oko 1500-te godine kada je novosagrađenom gradu Ogulinu označio granice između Modruša i Vitunja. Dakle, prvi povijesni spomen o Ogulinu kazuje i njegovo današnje ime. Na prvoj zemljopisnoj karti Hrvatske koju je izradio isusovac Stjepan Glavač 1673. godine Ogulin se naziva Julin grad, a uz njega su ucrtana naselja Sveti Jakov i Sveti Petar. Zulum grad ili Julin grad veže se kao naziv za Ogulin povezujući ime grada uz legendu o Đ\uli ili Zulejki koja se zbog nesretne ljubavi sunovratila u ponor rijeke Dobre.
Sačuvana spomenička i graditeljska baština svjedoče o bogatom kulturno-povijesnom nasljeđu, te predstavljaju našu suvremenu vrijednost, povijesnu, duhovnu i materijalnu.
Frankopanski kaštel
Nastao je oko 1500. godine, iznad ponora rijeke Dobre – Đulinog ponora. Osnivač grada bio je Bernardin Frankopan, jedan od najmoćnijih velikaša svoga vremena, feudalni gospodar Modruša, Plaškog, Vitunja, Tounja, Zvečaja, Bosiljeva, Novigrada i Dubovca.
Tlocrt građevine je u obliku nepravilnog četverokuta, a grad po svom sadržaju pripada tipu renesansnog kaštela. Između 1835. – 1840. godine u Frankopanskom kaštelu su rađene ulice i glavni trg grada, pod kojim se kasnije razvijalo podgrađe. Gradski zidovi s kulama i polukulama omeđivali su dvorišni prostor
s tri strane, dok se s četvrte, jugoistočne, nalazi palača, trokatna zgrada na čijim su rubovima dvije poluokrugle kugle koje imaju gotička obilježja. Danas je u tom zdanju Zavičajni muzej otvoren 1967. godine.
Zavičajni muzej Ogulin
Zavičajni muzej Ogulin otvoren je u Frankopanskom kaštelu u srpnju 1967. godine, u nekoliko obnovljenih prostorija kaštela koje su se za muzejske potrebe pripremale od 1960. do 1967. godine.
Muzej je osnovan pri Općinskom odboru SUBNOR-a, a otvoren je s muzejskom postavom zbirke radničkog pokreta i NOB-a. Od 1974. do 1978. godine djelovao je samostalno, a od 01. siječnja 1979. postaje dio Radničkog sveučilišta Ogulin, odnosno današnjeg Pučkog otvorenog učilišta Ogulin, iz kojeg je izdvojen 01. travnja 2018. godine.
Muzej je smješten u glavnoj zgradi Frankopanskog kaštela (Starog grada Ogulina) kojeg je, nad samom liticom kanjona rijeke Dobre, oko 1500. godine dao sagraditi feudalni gospodar knez Bernardin Frankopan. Podigao ga je u nesigurnom i opasnom vremenu kao jedno u nizu utvrđenja za obranu od turskih osvajanja, nakon što su Osmanlije katastrofalno razorile moćni frankopanski utvrđeni grad Modruš. Istodobno s Frankopanskim kaštelom sagrađena je i dvorska kapelica sv. Bernardina
Danas se u Muzeju može razgledati stalni muzejski postav koji čuva uspomene na povijesna događanja, značajne osobe i događaje te kulturne i prirodne vrijednosti ogulinskog kraja prikazane kroz: Zbirku kamenih spomenika, Zbirku Domovinskog rata i Spomen sobu poginulim, umrlim i nestalim braniteljima, Etnografsku zbirku, Spomen sobu Ivane Brlić Mažuranić, Alpinističku zbirku, Arheološku zbirku, Ćeliju br. 6 i Umjetničku zbirku. Također, Muzej čuva predmete vezane uz stare obrte i zanate, brojne tehničke predmete, staro oružje, stare fotografije te Zbirku razglednica i čestitki.
Župna crkva Svetog Križa
Gradnja župne crkve sv. Križa započeta je 1781. godine. Tadašnji župnik Antun Ćorić zapisao je da je on prvi u njoj misio 1785. g., kada je slavio svoju zlatnu misu. Crkvu je posvetio senjsko-modruški biskup Ivan Ježić 1. lipnja 1793. Župa je tada imala oko 2800 vjernika. Nakon podijele župa Sv. Križa ima najviše do 8000 katolika.
Svod crkve i propovjedaonica oslikani su prizorima iz evanđelja. A izradio ih je Ilija Ahmetov 1926. godine. Tada su bili obnovljeni glavni oltar i pokrajni koji su kao takvi ostali do danas. U crkvi su orgulje osobito kvalitetnog zvuka, postavljene 1903. od Hefererove radionice u Zagrebu. Godine 1921. nabavljena su nova zvona. U svetištu se nalazi posebno vrijedan svijećnjak za uskrsnu svijeću kojeg je izradila kiparica Mila Vud 1957. godine.
Svetište crkve je obnovljeno prema zahtjevima liturgijske obnove Drugog vatikanskog Koncila 1998. godine. Projekt obnove izradio je arhitekt Florijan Škunca. Te godine je u crkvu uvedeno i grijanje te izmijenjena električna instalacija i postavljen novi razglas.
Uz crkvu je sagrađen današnji župni stan 1826. god. Uz župni stan sedamdesetih godina prošlog stoljeća izgrađena je zgrada vjeronaučnih dvorana i knjižnice te stan za časne sestre, a 1996. god. župni stan je dograđen i u tom dijelu su gostinjske sobe.
Vrelo Cesarovac
U Parku kralja Tomislava se nalazi Vrelo Cesarovac do kojeg voda dolazi iz izvora Zdiška u podnožju Kleka.
Poznato je da je Klek čarobna planina na kojoj, osim vještica, ima i vila planinkinja. To su lijepe žene, obučene u bijelo sa sposobnošću da lete, dobre su i rado pomažu ljudima. Gdje ima vila, ima i vilinske vode.
A vilinska voda teče iz Vrela Cesarovac.
Legenda kaže da svaka žena koja popije vode “s Cesarovca”, postane lijepa, dobra i zauvijek mlada. Ako pak muškarac popije vodu “s Cesarovca” oženit će se Ogulinkom.
Izvor – vrelo Cesarovac podsjeća nas na vrijeme izgradnje prvog
ogulinskog vodovoda, koji je dao izgraditi ogulinski pukovnik Stevan
Šupljikac 1847. trasom Turkovići – Puškarići – Markovići – desna obala
rijeke Dobre – Ogulin. Voda je u početku tekla drvenim cijevima, koje
su poslije zamijenjene glinenim.
Nakon izrađene željezničke pruge Karlovac – Rijeka 1873. i ceste za
Novi Vinodolski 1878., izgrađen je novi vodovod trasom Turkovići – Sv.
Petar – Zagrad – Ogulin 1882. glinene cijevi su zamijenjene željeznim
cijevima a izvor Cesarovac dobio je današnji oblik.
Ivana Brlić Mažuranić
Malo tko ne zna da je Ivana Brlić Mažuranić rođena u Ogulinu, 1874. godine. Njezin otac Vladimir Mažuranić u vrijeme Ivanina rođenja u Ogulinu je radio kao državni odvjetnik. Obitelj je živjela na adresi Ulica Bernardina Frankopana 21, gdje je 1952. godine podignuta nova zgrada u kojoj je danas smještena upravna zgrada Hrvatskih šuma. Zbog očeva posla obitelj se već 1875. godine preselila u Jastrebarsko, pa u Karlovac i naposljetku u Zagreb gdje je Ivana živjela do udaje. Ivana se 1892. godine udala za dr. Vatroslava Brlića i to na svoj 18 rođendan, te je od tada živjela u Slavonskom Brodu.
Iako Ogulin u Ivaninoj autobiografiji kronološki ne zauzima puno mjesta, zahvaljujući posjetima njezinom rodnom gradu u šestoj, a potom i u dvanaestoj godini, Ogulin je trajno utjecao na Ivanu. Kako je i sama zapisala u svojoj autobiografiji, upravo iz Ogulina potječu prvi jaki utisci kojih se je Ivana sjećala. Brojni čarobni motivi i opisi krajolika i danas se čitaju u njezinim nadaleko poznatim bajkama, a Ogulinci i svi posjetitelji Ogulina u njima mogu prepoznati poznate vizure Zavičaja bajke.
Ivanina kuća bajke
Ivanina kuća bajke jedinstven je u svijetu multimedijalni i interaktivni centar za posjetitelje u kojem je Ivana Brlić – Mažuranić sa svojim likovima iz Priča iz davnine domaćica bajkama i bajkopiscima. Smještena u drevnom Frankopanskom kaštelu, sastoji se od multimedijalne stalne izložbe, biblioteke, multifunkcionalnog prostora za radionice i suvenirnice.
