Prirodne ljepote Ogulina

Aktualno

Prirodne ljepote Ogulina

Ogulin je predivan gradić smješten u srcu Hrvatske, poznat po svojoj netaknutoj prirodi, slikovitim pejzažima i brojnim prirodnim ljepotama. Prekrasan grad ima mnogo toga za ponuditi svim posjetiteljima koji traže prirodnu ljepotu i miran odmor u prekrasnom okruženju. Ogulinski potkapelski kraj tipično je prijelazno područje koje se ne može izravno svrstati ni u jednu od uobičajenih regija ovog dijela Hrvatske. Riječ je, zapravo, o zasebnoj mikroregiji koja ne pripada ni Gorskom kotaru, ni Lici, ni Kordunu, ni Gornjem Pokuplju.

Neke od najljepših prirodnih atrakcija Ogulina i okolice su planina Klek, Stožac, Bjelolasica, Bijele i Samarske stijene, rijeke Dobra, Vitunjčica i Zagorska Mrežnica, Đulin ponor, jezero Bukovnik, jezero Sabljaci te Šmitovo jezero.

Klek

Klek je planina istaknutog stjenovitog vrha na jugu Gorskog kotara, iznad grada Ogulina. Visok je 1182 metra. Ima oblik hrpta dugog 3 – 4 km, u smjeru sjeverozapad-jugoistok, koji je od podnožja pa do bila pokriven šumskim plaštem, dok se oko podnožja planine prostiru široke livade. S koje god mu strane prilazili, Klek pokazuje drugo obličje, ali pogled odasvud privlači njegova okomita stijena visoka 200 m.

Gledan s istoka i juga doimlje se kao usnuli div, kojemu su stijene Klečice noge, a vršna stijena glava, prema narodnoj predaji, vrh Klek je sijelo vještica, koje su svojevrstan simbol Kleka i Ogulina.

Sam vrh Klek je kamena glavica promjera desetak metara, povrh stjenovitih okomica. S vrha je lijep vidik prema Bjelolasici, Risnjaku, Ogulinu i jezeru Sabljaci, a za lijepih dana vide se i Alpe.

Klekova vršna stijena bila je prva škola hrvatskih alpinista i u njoj je izveden velik broj prvenstvenih penjačkih uspona, zbog čega se Klek naziva kolijevkom hrvatskog planinarstva.

Koordinate N 45° 15′ 37.2” E 15° 8′ 43.7”

Prilazi Kleku
Bjelsko – pl. dom Klek – vrh Klek 1.20 h
Ogulin – Kneja – pl. dom Klek – vrh Klek 3.30 h
Jasenak – Musulinski Potok – Bjelsko – pl. dom Klek – vrh Klek 5.30 h
Hreljin Ogulinski – Vitunj – vrh Klek 5.30 h
Tradicionalni je prilaz iz sela Bjelskog na cesti Ogulin – Jasenak. Razmjerno je strm, ali je najkraći. Nakon 50′ uspona kroz šumu stiže se do planinarskog doma Klek pod vršnom stijenom. Uspon od doma na sam vrh traje 30′, a na usponu se treba mjestimično koristiti i rukama (postavljene su sajle za osiguranje). Uspon na vrh može biti za kišnog vremena ili po snijegu vrlo opasan.

Legendom narod tumači i nastanak Kleka, davno kada su na zemlji živjeli bogovi i divovi. Bogovi su svu hranu i piće zadržavali samo za sebe. To je kod divova izazvalo nezadovoljstvo, a jedan od njih – div Klek se zaratio s bogom Volosom, koji je čarobnim mačem skamenio sve što poželi. Na mjestu gdje se danas prostire planina Klek bog Volos je ipak skamenio diva Kleka. Prije nego je skamenjen, Klek se zakleo da će se jednoga dana probuditi i osvetiti se. Slučajno ili ne, u podnožju Kleka teče rijeka Dobra za koju su naši stari vjerovali da teče iz Klekovih vena, dok se za vrijeme olujnih noći Klečke vještice okupljaju pokušavajući probuditi diva Kleka iz stoljetnog sna.

Dobra, Vitunjčica i Zagorska Mrežnica, Đulin ponor

Đulin ponor ili Dobrin ponor je ponor ponornice Dobre u Ogulinu. Kanjonom svoj tok završava rijeka Dobra. Do sada je istraženo čak 16 396 metara sustava.

Prema legendi, dobio je ime po mladoj djevojci Đuli koja je u 16. st. živjela u Ogulinu. Legenda kaže da su Đulu roditelji obećali starijem plemiću za ženu. U to doba su se vodile velike bitke s Turcima, te je u Ogulin stigao mladi krajiški kapetan Milan Juraić. Milan je branio frankopansku utvrdu u Tounju. Prema legendi, Milan i Đula su se zaljubili na prvi pogled. No, Milan je smrtno stradao u jednoj od bitaka s Turcima. Čuvši za tu vijest, Đula se zbog nesretne ljubavi bacila u ponor rijeke Dobre, te od tada Ogulinci zovu taj ponor Đulinim ponorom.
Legenda se temlji na činjenici da jedna od pukotina na stijeni iznad Đulinog ponora ima oblik ženskog lica gledanog iz profila. Na temelju te pukotine nastala je legenda o djevojci koja se, a zbog čega drugoga nego zbog nesretne ljubavi bacila u smrt. Pored te pukotine nazali se još nekoliko pukotina i izbočina na stijeni koje zajedno tvore lik brkatog muškarca. Taj lik predstavlja lice muškarca zbog kojeg se Đula navodno bacila u ponor. Rijeke Dobra, Vitunjčica te Zagorska Mrežnica također su zanimljiva izletnicima, šetačima, biciklistima i naravno ribičima.

Jezero Sabljaci i jezero Bukovnik

Jezero je stvoreno u svrhu akumuliranja vode rijeke Zagorske Mrežnice za potrebe proizvodnje električne energije hidroelektrane Gojak. Ovo jezero je tunelom povezano s jezerom Bukovnik koje je oko kilometar udaljena akumulacija na rijeci Dobri, odakle se nastavlja tunel prema hidroelektrani Gojak, udaljenoj oko desetak kilometara od Ogulina. Površina jezera Sabljaci je oko 170 hektara, pa je jedanaesto po veličini u Hrvatskoj. Zbog toga ga mnogi zovu “Ogulinsko more”.

Po sastavu ribljih vrsta od domaće pastrve, amura i klena do kapitalnih linjaka, prava je meka za ribolovce, ali i pruža mogućnosti za rekreativce, plivače, veslače, jedrenje na dasci, veslačke regate te ugodnu šetnju i vožnje biciklom u njegovoj blizini. Ribolov je dopušten tijekom cijele godine, a može se loviti osim potočne i kalifornijske pastrve, lipljan, amur, šaran, smuđ, klen, linjak, plotica i žutooka. Svaku zimu svoje utočište na jezeru nalaze prekrasni bijeli labudovi, a dijelovi jezera ponekad potamne od velikog jata crnih liski.

Šmitovo jezero

Šmitovo jezero smješteno je u Ogulinskom Zagorju, na sjeveroistočnim padinama Velike Kapele.
U jezeru i obližnjoj špilji Rupećici obitavaju endemske vrste: čovječja ribica.
Stara legenda kaže da je u jezeru živio zmaj, koji je jednom prilikom iskočio iz jezera i uhvatio mladu djevojku. Uto se pojavio sveti Juraj, te je zaprepaštenu djevojku oslobodio od zmajeva zagrljaja. U blizini jezera nalazi se kamen na kojemu je “sačuvan” otisak kopita konja svetog Jurja.