Neki su mediji već prije izvjesnog vremena odali priznanje protekloj kalendarskoj godini, 2016-oj, jer su bili u prilici nesputano razmišljati i pisati kako se to običava u razvijenim zemljama, k tomu još i članici Europske unije. Vlasnici medija, medijska politička sloboda i kulturna svijest stvaratelja raznih umotvorina u medijima, gledajući sveobuhvatno, u Republici Hrvatskoj za posljednjih dvadeset i pet godina doživjeli su preobražaj. Procvat, rekao bih.
Nijedno društvo do sada nije ovako brzo iz totalitarnog mračnog tunela izašlo na kraj tunela u svjetlu demokratsku budućnost. Ma što budućnost, sadašnjost.
Ovakvo stanje nacije predvidio je još Otac Domovine davne 1991. godine prevratom kojim je obećao svim Hrvaticama i Hrvatima povratak u Europu i blagostanje u novom poretku – kapitalizmu. Zato je pohitao s pretvorbom i privatizacijom društvene imovine koju je stvorila radnička klasa, zato je uništio kompletnu industriju i uveo novi sustav vrijednosti: što gore, to bolje!
Mi Ogulinci moramo biti ponosni što je kum Šeks, još davnih godina, odmah iza rata, Grad Ogulin, kao jedinicu lokalne samouprave, prepoznao kao bastion HDZ-a i Ogulin se sve do danas drži te prosudbe. Ne samo što je to primijetio Šeks, već je to prihvatila i većina birača; periferija naselja Ogulina, Zagorje, Desmerice, Ribarići, nekada partizanska Drežnica, Jasenak. S takvim pravilnim opredjeljenjem Grad i grad Ogulin je procvao.
Zato s radošću čekamo i slušamo polugodišnje izvještaje rada našega gradonačelnika, koje daje u ime sebe samoga i u ime svoja tri zamjenika, jer taj politički četverolist daje svojim građanima nadu u egzistencijalnu sreću i blagostanje, slično kao kada mlada punoljetna nevina djevojka nađe djetelinu s četiri lista u nadi da će još ove godine doživjeti defloraciju s nekim princom u Audiju.
Izvještaje rada gradonačelnika i njegovih zamjenika navikli smo slušati u samodopadnom afirmativnom sadržaju koji podliježe svaki puta promijeni, ali samo u datumu. Po onoj narodnoj: isto govno, drugo pakovanje. Da li smo iz bilo kojega izvještaja mogli zaključiti da u Gradu Ogulinu nešto ne štima? To građani više ne primjećuju. Oni su oguglali (ne mislim preko Googlea). Shvatitli su ljudi da po ovoj vlasti od retencije rijeke Dobre neće biti ništa, da je hotel u Vrelu i restoran na Sabljakima zapaljen, da gradska kanalizacija smrdi i bogu i vragu, da je vijenac Ive Marinkovića (projektiran kao budući centar gradskih sadržaja, osim u političkom smislu) zahvaljujući gradskoj firmi SKG d.o.o. sveden na seosko gumno za istovar drva (naime, ukinuto je barem 75% centralnog grijanja), da ulica Struga, u još strožem centru grada, izgleda kao crnački geto u New Yorku, s ogromnim brojem straćara za garaže i drvarnice neuredno razbacane po cijelom kvartu. Da rasteretna nova cesta od Hačka do Bolničke, uz pribavljenu građevnu dozvolu, ne može biti riješena jer vlasnici zemljišta očito nisu članovi HDZ-a, a nisu ni zaštićena manjinska populacija.
No, da ne ispadne, pored gradonačelnikova hvalospjeva o podizanju standarda svojih građana i ovih nabacanih subjektivnih negativnosti, da u Ogulinu nije bilo još blistavih događanja, pobrinula se Crkva. Pored uredno plaćenih vjeroučitelja od strane sekularne države, koji našu mladež uče životnoj istini, izbacivši iz školskog programa mutnu informatiku, Crkva se uključila i u demografska rješenja lokalne sredine i njene okolice. Ogulinaca se rađa sve manje, a sve više ih odlazi iz domaće vukojebine. Župe Ogulina, Tounja i Križpolja odabrale su iskusne svećenike koje su zadužili za duhovnu i tjelesnu obnovu mladog ženskog korpusa. Svojim iskustvom, izgledom i novcem privlače mlade sramežljive, obično reproduktivne žene, da ne bi patile od istočnog grijeha, jer mladi popovi obavljaju posao u ime Duha svetoga. A to je i ogroman psihološki napredak kod popova; oslobodili su se mizoginije!
Da Crkva nije dobila papu Jorgea Borgoglia ona bi već uspostavila kanonsko pravo u svim državama s većinskim katoličkim vjernicima, najprije u Hrvatskoj, kao što je ajatolah Homeini uspostavio šerijatsko pravo u Iranu oko 1980. godine, a širi se i dalje. Vatikanskim ugovorima hrvatska država daje dovoljno novaca i vlast Crkvi u Hrvata i zato smo izbrisali onu parolu: Popovi, lopovi, a uspostavili modernu: Popovi za obnovu, kakva god bila!
Nijedno društvo do sada nije ovako brzo iz totalitarnog mračnog tunela izašlo na kraj tunela u svjetlu demokratsku budućnost. Ma što budućnost, sadašnjost.
Ovakvo stanje nacije predvidio je još Otac Domovine davne 1991. godine prevratom kojim je obećao svim Hrvaticama i Hrvatima povratak u Europu i blagostanje u novom poretku – kapitalizmu. Zato je pohitao s pretvorbom i privatizacijom društvene imovine koju je stvorila radnička klasa, zato je uništio kompletnu industriju i uveo novi sustav vrijednosti: što gore, to bolje!
Mi Ogulinci moramo biti ponosni što je kum Šeks, još davnih godina, odmah iza rata, Grad Ogulin, kao jedinicu lokalne samouprave, prepoznao kao bastion HDZ-a i Ogulin se sve do danas drži te prosudbe. Ne samo što je to primijetio Šeks, već je to prihvatila i većina birača; periferija naselja Ogulina, Zagorje, Desmerice, Ribarići, nekada partizanska Drežnica, Jasenak. S takvim pravilnim opredjeljenjem Grad i grad Ogulin je procvao.
Zato s radošću čekamo i slušamo polugodišnje izvještaje rada našega gradonačelnika, koje daje u ime sebe samoga i u ime svoja tri zamjenika, jer taj politički četverolist daje svojim građanima nadu u egzistencijalnu sreću i blagostanje, slično kao kada mlada punoljetna nevina djevojka nađe djetelinu s četiri lista u nadi da će još ove godine doživjeti defloraciju s nekim princom u Audiju.
Izvještaje rada gradonačelnika i njegovih zamjenika navikli smo slušati u samodopadnom afirmativnom sadržaju koji podliježe svaki puta promijeni, ali samo u datumu. Po onoj narodnoj: isto govno, drugo pakovanje. Da li smo iz bilo kojega izvještaja mogli zaključiti da u Gradu Ogulinu nešto ne štima? To građani više ne primjećuju. Oni su oguglali (ne mislim preko Googlea). Shvatitli su ljudi da po ovoj vlasti od retencije rijeke Dobre neće biti ništa, da je hotel u Vrelu i restoran na Sabljakima zapaljen, da gradska kanalizacija smrdi i bogu i vragu, da je vijenac Ive Marinkovića (projektiran kao budući centar gradskih sadržaja, osim u političkom smislu) zahvaljujući gradskoj firmi SKG d.o.o. sveden na seosko gumno za istovar drva (naime, ukinuto je barem 75% centralnog grijanja), da ulica Struga, u još strožem centru grada, izgleda kao crnački geto u New Yorku, s ogromnim brojem straćara za garaže i drvarnice neuredno razbacane po cijelom kvartu. Da rasteretna nova cesta od Hačka do Bolničke, uz pribavljenu građevnu dozvolu, ne može biti riješena jer vlasnici zemljišta očito nisu članovi HDZ-a, a nisu ni zaštićena manjinska populacija.
No, da ne ispadne, pored gradonačelnikova hvalospjeva o podizanju standarda svojih građana i ovih nabacanih subjektivnih negativnosti, da u Ogulinu nije bilo još blistavih događanja, pobrinula se Crkva. Pored uredno plaćenih vjeroučitelja od strane sekularne države, koji našu mladež uče životnoj istini, izbacivši iz školskog programa mutnu informatiku, Crkva se uključila i u demografska rješenja lokalne sredine i njene okolice. Ogulinaca se rađa sve manje, a sve više ih odlazi iz domaće vukojebine. Župe Ogulina, Tounja i Križpolja odabrale su iskusne svećenike koje su zadužili za duhovnu i tjelesnu obnovu mladog ženskog korpusa. Svojim iskustvom, izgledom i novcem privlače mlade sramežljive, obično reproduktivne žene, da ne bi patile od istočnog grijeha, jer mladi popovi obavljaju posao u ime Duha svetoga. A to je i ogroman psihološki napredak kod popova; oslobodili su se mizoginije!
Da Crkva nije dobila papu Jorgea Borgoglia ona bi već uspostavila kanonsko pravo u svim državama s većinskim katoličkim vjernicima, najprije u Hrvatskoj, kao što je ajatolah Homeini uspostavio šerijatsko pravo u Iranu oko 1980. godine, a širi se i dalje. Vatikanskim ugovorima hrvatska država daje dovoljno novaca i vlast Crkvi u Hrvata i zato smo izbrisali onu parolu: Popovi, lopovi, a uspostavili modernu: Popovi za obnovu, kakva god bila!
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)