Radio Ogulin lani je spomenuo svoju 51. godišnjicu postojanja. Nadmašio je više nego zlatnu godinu, a da li će još koju – ne zna se! U eri interneta, Facebooka, Twitera, Instagrama, … nekadašnji raskošni novinarski mediji gube svoje značenje. To je veoma vješto primijetio i provodi današnji gradonačelnik još dok je bio predsjednik Gradske skupštine Ogulina, kada je kao „vojnik partije“ bio na grudobranu bastiona sveopćeg HDZ-a i nastupao prema ROG-u kao prema državnom neprijatelju. A država, to je HDZ
Radio Ogulin radio je i bez Turkovića, što bi se moglo zaključiti kao da je radio bez kontrole. Svojevremeno je ROG znao raditi i u tri smjene jer je i ogulinska privreda radila u tri smjene. Do Pilane, Sintala, Ventilatora, PKS-a, Auto škole „Bartol“, restorana Plitvice, Kugine kuća (danas je to na sreću Kuća bajke) dopirale su popularne melodije, vicevi i opušteni glas reportera uz montažu Nenčija i njegovih prethodnika. Pa s obzirom da Ogulin više nema privrede, da ne kažem gospodarstva, zašto bi mu trebao medij kao što je radio? Da bi reklamirao trgovačke lance; Konzum, Billu, Lidle, Plodine, Gavranovića i Zvijezdu. No, oni se i tako sami reklamiraju s, uglavnom, uvoznom „bofl“ robom.
Radio Ogulin živio je od 1991. do 1995. godine po podrumima ne prepuštajući Domovinski rat na milost i nemilost birtijskih priča, kao književnik Strižić. Opet su radili 24 sata na dan prateći uživo i „uživo“ sva događanja na dugoj ogulinskoj bojišnici. I šire. Nisu trebali medijski nepismene tutore i mentore koji bi usmjeravali sadržaje njihovih emisija, jer su ti sadržaji tekli iz njihovih opredjeljenja da Ogulin i Hrvatsku treba svrstati na pobjedničku stranu.
Kada su se izvukli iz podruma, kada su prodisali punim plućima, Radio Ogulin je na svojem valu 96,6 MHz sredinom 2000. godina doživio procvat. Nekoliko godina u tom periodu bili su među prvih deset radio stanica u Hrvatskoj, kojima je Vijeće za elektroničke medije dodjeljivalo sredstva iz Fonda za pluralizam i ravnopravnost elektroničkih medija. Popunjavaju se mladim i stručnim kadrom za dokazivanje. Ponijeli su i nekoliko nagrada na radijskim festivalima. No, nisu se držali klerostranačkih odrednica misleći valjda da je stvaranjem sekularne pluralističke države jednoumlju došao kraj. No, jednoumlju nikad kraja.
Kada je 2013. godine za gradonačelnika Ogulina izabran jedan primitivan čovjek kojemu je jedini cilj bilo uništiti ROG i održati direktora SKG d.o.o. u stolici, Radio Ogulinu je odbrojeno. Dvije godine uzastopce jednoumni dio Gradskog vijeća odbija prihvatiti završni izvještaj direktorice, smjenjuje ju, za predsjednike Uprave dovodi podobni kadar koji uništava i Upravu i Radio. Po novom Pravilniku o unutarnjoj organizaciji za direktoricu vlast postavlja osobu za koju je Pravilnik i napisan. Završni izvještaj te direktorice prihvaćen je uz daleko lošije rezultate od prethodnih koji su odbijeni. Ali, uspjeh je postignut. Bivša direktorica i njen prvi suradnik primorani su dati otkaz i nakon 30-ak godina predana rada napustiti Radio Ogulin. Pod otkaznim rokom od tri mjeseca Dubravki Vuković nisu dopuštali čak ni raditi premda su joj uredno davali plaću!
I dok jednom ne smrkne, drugom ne svane. Tako bi se nekeko moglo nazvati stvaranje novoga medija na našim prostorima, ovoga portala koji je niknuo u nuždi na izdancima Radio Ogulina.
Lamentirati nad sudbinom Radio Ogulina nema smisla. Gradonačelnik Turković doveden je na to mjesto da uništi ROG, to je obavio i sada, napušten i sam na grudobranu bastiona nije potreban nikomu. Za svoje mogućnosti i poštenje napravio je dovoljno, ovako proziran i bezličan kao da je u krvnom srodstvu sa suvremenim premijerom.
S druge strane pak, pisati laude o novom portalu ima još manje smisla jer je prerano, ali ću biti zadovoljan dijeliti njegovu sudbinu što duže. Nadam se da će biti nezavisni, pošteni, jednako grubi prema grubima, koliko i blagi prema nemoćnima.
Stječe se ipak dojam da Radio Ogulin nije „pao šaptom“. Građanima će biti pusto ako se potpuno ugasi, pokušali su ga poduprijeti na internetu, usmeno, ali i na sjednicama Gradskoga vijeća od strane oporbe, ali od vlasti nije bilo niti jedne riječi u korist Radija. Sve o njemu govorio je samo gradonačelnik. A gdje su njegovi zamjenici, gdje su vijećnici HDZ-a, HSP-a, HSS-a, HSP AS-a i sneni umirovljenici?
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)
I dok jednom ne smrkne, drugom ne svane
