Danas se opet govori o nekom vojnom roku i obavezi služenje vojske, pa se u to idealno uklapa tekst koji je Krule napisao 23.03. 2014. godine upravo na temu vojnog roka. Uživajte!
VOJNI ROK – laka mu crna zemlja!
Na današnji dan, guljenje vojnog roka je prošlost. U to vrijeme kad sam ga ja gulio, bilo ga je popularno izbjegavati pa su se mnogi prijavljivali za služenje civilnog vojnog roka, no ipak, velika većina njih je završila u redovnoj, što bi se reklo, ročnoj vojsci.
Nas je u Puli bilo oko 2 000 vojnika… te 2000. godine kada sam gulio, ako se dobro sjećam, 37. klasu. Imao sam priliku vidjeti mušku populaciju iz cijele Hrvatske i slobodno mogu reći da je to bilo mjesto gdje ste mogli vidjeti najviše idiota po m2. Normalno, i ja sam nekome bio idiot. Ono što u normalnom svijetu ne možeš vidjeti, tamo sam vidio. Recimo, kad sam vidio pola kile marihuane koju je jedan karlovčanin stavio na krevet, mislio sam da je to najveća količina marihuane koju sam ikad vidio… a onda nakon 2 dana vidim kilu ipo! Te travurine je bilo toliko da se cigarete nisu ni pušile. U normalnim uvjetima bi teško došao do marihuane a u vojsci obratno, teško se dolazilo do cigara. Vidio sam kako se tip u wc-u puca iglom u venu, pričali su da mu mater nosi heroin, ne znam, nisam mu vidio mater, njega sklupčanog u wc-u jesam. Vidio sam tipa iz Zagorja kako eksa 2 litre vina pa poslije toga pojede 5 pudinga, pa poslije toga riga, pa opet jede puding. Vidio sam kako se ludom purgeru neda ići na „taborovanje“ (to vam je 7 dana spavanja na vojnom poligonu u šatoru, po 6orica u jednom šatoru) pa je skinuo čizmu, pa čarapu, i svom silom udario nožnim prsima u štok od vrata… slomio 3 nožna prsta, i što jes jes, bio pošteđen taborovanja. Nema čeg nisam vidio, pa čak i najveći kurac… da da, dobro ste pročitali, najveći kurac! Taj najveći kurac sam vidio na grupnom tuširanju. Sprdeknulo nas 60 u prostoriju sa tuševima, pa kad smo se krenuli tuširati, netko je uzviknuo:
– O sunce ti milo jebem, što je ovo!!! Ljudi, ovaj kurac morate vidjeti!!!
Normalno, nas 30tak koji smo bili na kraju prostorije, grupno smo krenuli da vidimo taj najveći kurac… i stvarno, kad smo ga vidjeli, vilice nam otpale
– Stari, jel to tvoj kurac? – upitao je netko
– Je! – rekao je vlasnik kurca
– Pa jel imaš problema sa njim?
– Kakvih?
– Pa kud ga smotaš u gaćama?
Nas 59 je stajalo u krug i gledalo najveći kurac na svijetu… bar je za nas bio toliki. Inače, do tad su tog dečka uvijek zajebavali, al kad su mu vidjeli spravu, više ga nitko zajebavao nije… jer od tog dana on je „dobio“ čin generala.
– Kad serete, serete u čučavac! Znači… ne serete u dvorištu, u hodniku, u kantini, na stepenicama, u krevet, u lonac… nego gdje smo rekli da serete? – grmio bi tamo neki nadređeni
– U ČUČAVAC, GOSPODINE NAREDNIČE!!! – orila je vojska
Nisam mogao vjerovati da čovjek mora objašnjavati gdje da seremo. Zar se itko može posrati u lonac?… u krevet?
Reklo bi se da nas je zajebavao, jel tako? Meni se svo to vrijeme služenja vojnog roka činilo da me netko dobro zajebava… no onda… završi vojska i počne drugi rok, onaj RADNI. Taj radni rok je nešto duži od vojnog, al sad kužim da me u vojsci nisu zajebavali… jer kroz ovih, sad već 13 godina bauštele vidio sam stvarno svega. Evo jedan jedni primjer, vidio sam da neki na kanalizacijske cijevi ne stavljaju one gumene brtve, jer eto, lakše se cijev natakne na cijev ako nema te brtve… pa sam neki dan na jednom novom gradilištu pitao:
– Na cijevi obavezno stavljaj brtve
– Zašto to napominješ, pa mi ih stavljamo uvijek!
– Zato što sam vidio da ih neki ne stavljaju!
Tek sad mi je jasno da je narednik našao govno u loncu i krevetu, jer eto, netko očito nije znao gdje će srati… pa nam je svima objasnio da se sere u čučavac… baš ka što sam ja vidio cijevi bez brtve, pa sad ponavljam svaki put i do penzije ću tako, jer jednostavno, ne reci jednom i naći ćeš cijevi bez brtve, odnosno govno u loncu, a onda se na kraju čudi od kud vlaga na etaži 1. kata i od kud curi.
Preko 2 000 ljudi opasano žicom, u vojnom kompleksu. Najlakše ti se bilo posvađati, neš ti problema, ali najteže je bilo biti tolerantan, razumjeti nerazumljivo, popustiti, odraditi ono što po tvom mišljenju nema smisla … a sve si to morao. Mislim, nisi morao, al to bi značilo izolaciju… ko normalan to voli? Vojni rok je imao samo prednosti, niti jednu manu… i to ne prednosti u smislu da si iz vojske izlazio očeličen, nisi, ali si zato izlazio sa nekim vještinama, prvenstveno društveno-socijalnim, jer i sami znate, najteže je sa ljudima… a tamo ih je bilo ohoho
Danas vojnog roka nema, cijele generacije su zakinute za taj društ.socijalni dio. Velika je to šteta, baš velika. U svakom slučaju, nakon vojske se bilo lakše uklopiti u radnu okolinu, imao si temelje, znao si što i kako postupiti kad naiđeš na nadrkanog radnog kolegu, jer… bio si sa 2 000 nadrkanaca, pa ako si naučio kako izaći sa njih 2 000, što je jedan jedini kolega? – pičkin dim. Šef koji ti daje nelogične radne zadatke? – to je ono vojno:
– Danas guramo zgradu!
Koji kurac imam gurati zgradu!? Onda bi nas 300 guralo zgradu pa čuješ konja:
– NEVALJA!!! ODGURAŠTE JE POLA METRA DALJE!!! AJMO SAD… GURAJ ZGRADU NAZAD!!!
Tad je to zvučalo kao iživljavanje… tek sad razumijem da su nas spremali upravo za idiota od šefa koji te sili da mu u 11 navečer pošalješ na mail izvještaj (GURAJ ZGRADU)… a onda kad ga pogleda, u ponoć ti šalje da mu do 2 u jutro pošalješ isto to samo ispravljeno (GURNUO SI ZGRADU POLA METRA VIŠE, VRAĆAJ JU NAZAD)