Aktualno Kolumne Pogled sa strane S vama kroz svaki dan

Dnevnice i kraduckanje naše svakdanje

Kada je 19. travnja 1653. Oliver Cromwell raspustio britanski parlament učinio je to riječima:“ U moga je konja više vjere nego li u vas; vaš je Bog zlato. Koji od vas za mito ne prodade dušu? Ima li u vama čovjeka kojemu bi bilo trunku stalo do dobra ovog naroda…..i zato vam naređujem ako vam je život mio da ste smjesta otišli odavde. Gonite se služinčadi potkupljiva. Za ime Božje van!“
Kako je iznad hrvatskoga Sabora samo Bog a njega još od Mojsija nismo čuli zboriti to se vjerojatno našim sabornicima i inim pribivateljima Markova trga vjerojatno neće dogoditi ništa slična. Nitko ih neće maknuti iz blaženog mira koji netko, nekakvim kraduckanjem recimo pokušava ometati a mediji to odmah napušu do biblijskih razmjera. Afera Dnevnice kako to mediji vole odmah imenovati nije ništa nova. Ljudi pa tko ne vara na putnim nalozima, Vlada je samo jedna od firmi u kojoj se to eto doznalo. Pa kraduckanje na dnevnicama je naš nacionalni sport kao i prepisivanje u školama.
Konačno opet će se tresti brda i rodit će se koji mišić. Nije mi zapravo jasno zašto su sa Olimpa čitaj Markova trga pedalu pobrale tajnica i voditeljica ureda za financije. Nit su osumnjičene nit su uremetinčene osim ako na djelu nije zbrinjavanje neželjenih svjedokinja. Cvitan o tome šuti, kao i premijer. Mediji nešto trkeljaju, ali dvije su zaposlenice platile aferu premještajem. Dobro u državnoj službi to i nije neka posebna pedagoška mjera zbog koje će netko morati piti apaurine. Svejedno mi je simptomatična jer mi nalikuje na spin u kojem premijer pokušava indirektno poslati poruku o efikasnosti i uspješnosti ove vlade. Daleko je to moj Plenki od uspješne vlade. Pogotovo kad se iznosi utisak kako je toga, dakle dnevničkog kraduckanja, bilo i u prijašnjim vladama. Kao da se Hamlet rodio u Hrvatskoj pa zavapio nešto je trulo u državi…Hrvatskoj. Bome je, dok sirotinja prekapa po kontejnerima i hrani se u socijalnim kuhinjama svi kradu, država krade na dnevnicama, banke na francima, vodovodi na razlici preplaćene cijene, obrazovanje na skupim školarinama i potplaćenim profesorima i tako dalje i tako dalje. U ovoj državi za koju smo se krvavo borili svi kradu i svi znaju da svi kradu. U ovoj patologiji normalnosti i normalnosti patologije normalno je da svi kradu a nenormalno je kada netko ne želi krasti. Zajebat poreznika sve je teže i teže ali još nekima uspijeva zapravo što si moćniji lakše ćeš okrast državu za porez. Ako si stoka sitna zuba onda će ti kožu oguliti osim ako ne znaš malu sa šaltera u poreznoj pa zagubi tvoj papir. Ma ljudi smo , sve se može dogovorit. Ne čudi stoga da nas Europa u koju smo se bez gaća, odnosno skinutih gaća, kako kaže KGK, smatra gnjecavim dnom . Mi to i jesmo. Puni smo sebe i svoje veličine i snage a zapravo smo kokošari koji kurca znaju napravit kako spada. Umjesto da u ovu bogom danu zemlju dolaze znanstvenici mi ih izvozimo. Umjesto da radimo i stvaramo mi radimo i krademo. Živimo uglavnom od turizma koji se u suštini svede na medijsko snebivanje nad konobarima koji u račun navedu i godinu rođenja pa sve to zbroje strancu očekujući da su oni koji se ovdje dolaze odmarati imbecili i bonvivani koji zarađuju masne pare i ne pitaju što košta. Takvih ima ali ne dolaze k nama, naši su gosti u rasponu od klozetfrau do samostalnog referenta tamo vani. Direktori i predsjednici uprava možda će samo ovlaš obići obalu i otići tako gdje je usluga na cijeni. S Markova se trga ne vidi more, ne vidi se niti Slavonija koja se prazni, na Markovu se trgu vide samo Ljepljivi prsti koji na najprimitivniji način sve nas guraju u istu vreću lopina i žmuklera. Ja nisam lopov i ne želim biti lopov. Ja želim da moja domovina bude zemlja u kojoj istraga neće trajati do zaborava Nego će pitanje krađa u Vladi biti riješeno za sedam dana najkasnije. Vlada ima i policiju i obavještajce pa neka rade, neka nađu onoga tko je u konačnici obični veleizdajnički šljam kojeg treba skratit za glavu jer je bacio ljagu na ovu zemlju i sve njezine građane. Što dulje budu istraživali i što dulje budu tražili krivca, vjerodostojnost, kako vlade tako i svih u i oko nje pa i u Saboru, bit će sve manja,  a ionako i nije na nekoj visokoj cijeni. Riba, naime, smrdi od glave.
Franjo Biundović
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)