Sa ovim Kruletovim razmišljanjima o svakodnevnim, životnim događajima, koji mogu biti i svakodnevni životni problemi, zaključujemo tu tematiku. Kao i u dva prva dijela, Problemi (1) i Problemi (2) Krule to opisuje na svoj način, toliko životno da životnije ne može biti. Sigurni smo da ćete se i u ovom dijelu, u dobrom broju, prepoznati.
Dolaze ti gosti
Jebli mater svoju i gosti! Najbolje na vratima stana ili kuće okačiti tablu „Odjebte u širokom luku!“. Dok se u stranjskim zemljama vesele gostima, kod nas kad se najave ka da ti je javilo da iz svemira dolazi meteor tebi ravno u glavu. Prva misao koja nam pada na pamet je „A kud baš sad jebli mater svoju!“. Do gostiju ti je ka do side, zapravo radije bi da imaš sidu neg goste. Ako dođu pa ti vele da bi prespavali, odgovaraš sa „Ama nema nikakvih problema!“, a kad gosti odu leći, onda ženi šapućeš na uho „Jebli mater svoju, kad misle otići! Poješe mi sve hrenovke iz friždera!“. Kad se u jutro probude, pa im na stol staviš jelo… onda razmišljaš „Sve što pojedu, moram ponovo kupiti!“, i htio ne htio dođeš na točku br. 5 iz ovog teksta (Prazan frižider)
Večera u dvoje
Romantična večera u dvoje je kod nas moguća ka i da Barak Obama povali englesku kraljicu. Od romantične večere, sve se svodi na porciju ćevapa u lokalnoj ćevabdžinici, gdje ćete bolju polovicu očarati odabirom između “kombinacije” ili “obične porcije čevapa”. U izboru vam se nude neke od poznatih ćevabdžinica gdje možete birati između banjalučkih (to su vam oni spojeni ćevapi) ili sarajevskih (to su vam oni gdje je svaki posebno) ovisno koju nacionalnu manjinu preferirate. Otići u riblji restoran je ka da ste otišli u Japan u onu nuklearku Fukošimu (u prijevodu “Jebošimu”) i popili na eks 2 litre radioaktivne vode, u početku vam paše a za 3 dana se raspadnete kad vidite koliko vas je riblji meni izašao. U najmanju ruku ka da su ribe molili da skoče na udicu a ne ulovili ih.
Legla plaća
Na kovanici od 50 lipa je velebitska degenija, najrijeđa biljka u Hrvatskoj, da ne velim izumiruća. Tako bi trebalo i sa plaćom, ošinut je na neku od kovanica ili novčanica. Kad dolaziš na bankomat i udariš PIN… onaj papirić nije ni izaša, a već znaš gdje ćeš koju kunu potrošiti. Jebo ti sve naše ekonome svijeta, jer ti si zapravo najveći ekonom… stanje računa ti nije ni izašlo, a ti sve znaš. Nostradamus je go kurac za tebe. Što je najbolje, plaća legne a ti i dalje u minusu, no svi svjetski matematičari ne mogu dokučiti kojom formulom ti uspješ izgurati do kraja mjeseca… i svaki mjesec ponoviti isto. Gdje je ta jebena Nobelova nagrada da je podijele svakom našem domaćinstvu!?