Stara narodna izreka uči nas da je bolje da propadne selo nego običaji. U opravdanost te izreke uvjerili smo se posjetivši imanje Antona Kirasića (Roškina) u debeloj šumi Krpela zvanoj „Trtor“ gdje se je okupila ekipa muškaraca na košnji trave. Veseli kosci dočekali su nas pjesmom, prisjetivši se dana kad su kao djeca uživali u košnji svojih roditelja koji su ih naučili svemu što oni danas prakticiraju. Ovaj običaj danas rijetko tko njeguje, a Anton Kirasić, okupljajući svoje prijatelje svake godine u srpnju, nastoji ga oživjeti kako bi barem na trenutak zastali u užurbanoj svakodnevici i prisjetili se lijepih dana djetinjstva i mladosti. Uz bogati stol pun jela i pića lakše je obaviti ovaj težački posao, u kojem je pravi melem na ranu svakodnevnog stresnog života pjesma, koju cjelo vrijeme rada pjevaju prisjećajući se nekih lijepih, starih trenutaka.
