Nema li ovo hrvatsko društvo neki čudan mentalni sklop? U tom društvu ništa ne funkcionira, osim korupcije i laži. Pođimo od Ogulina. On je oduvijek bio na tromeđi Gorskog kotara, Like i Korduna, pa je zbog toga on ostao samo – Ogulin. Od 1945. godine od običnog sela Ogulin je lagano prerastao u grad. U političkom smislu bio je i kotar, pa općina, a nakon Domovinskog rata postao je Grad, kao jedinica lokalne samouprave. Zašto Grad, a ne Općina, razlog treba tražiti u geografskoj površini, broju stanovnika, a posebno komunalnoj i društvenoj infrastrukturi. Po komunalnoj infrastrukturi najpoznatiji je po smradu iz razvijene mreže kanalizacije, po zasluzi direktora ViK-a d.o.o., na unapređenju centralnog grijanja crkve i njene građevinske infrastrukture, a posebno na odlagalištu smeća Sodol, po isključivoj zasluzi dugovječnog antidirektora SKG-a d.o.o. Antidirektor, Ivica Salopek, danas je savjetnik novoj direktorici SKG-a! Jer je on drvne struke, a ta struka posebno pogoduje stambenom i komunalnom gospodarstvu. Taj je očito dobio zadatak da uništi SKG d.o.o., kao što je Jure Turković postavljen za gradonačelnika da uništi Radio Ogulin d.o.o. Oba su uspjela i oba su tada odbačeni kao krpe.
I tako, Gradu nije šteta što uništavaju svoje firme, uništili bi oni i tuđe, ali se ovi ne daju! Zašto to kažem? Nedavno je novi gradonačelnik Domitrović primijetio da s naslova Grada u svrhu pomoći i ohrabrenja podizanja dohotka u poljoprivredi i ostalom poduzetništvu, ima neka kvaka. Zato je u dva maha organizirao susrete s obrtnicima pa poduzetnicima, da razgovaraju i dogovore kako organizirati ogulinsko gospodarstvo da uz pomoć fonda Grada, koji postoji, poprave katastrofalno stanje tog gospodarstva. Kako bi se zaposlilo više radnika, kako povećati kupovnu moć građana, kako popuniti sve tanji proračun Grada i kako Ogulin, kao jedinica lokalne samouprave, ne bi izgubio status Grada, ma što to značilo.
Glavno pitanje i zamjenika gradonačelnika na tom sastanku je bilo: Zašto se od osiguranih sredstava iz Grada za 2017. godinu u visini od 305.000 kn za razne pomoći obrtnicima, utrošilo samo 100.000? Sredstva su bespovratna, ali se obrtnici i poduzetnici nečega boje. A čega bi se mogli bojati? Imaju registrirani OPG, obrt ili firmu, imaju prijavljene radnike, plaćaju obveze mirovinskom i zdranstvenom fondu, plaćaju porez i prirez pa i obroke kredita, podmiruju ugostitelje i trgovce koliki im ovi ispostave račun. I u čemu je problem?, kaj bi rekal Miki, da neutrošenih 200 tisuća kuna ostane u Gradu (!?)
Mi se moramo pobrinuti da ovo nabrojeno ispravimo u korist obrtnika i radnika, bez obzira na politički status, jer ćemo status Grada izgubiti zbog županijske politike i politike same Vlade, bez obzira što zbog ovih neprirodnih pojava u zadnje vrijeme daju podršku gradonačelniku i građanima. Naime zbog njihove politike Ogulin gubi svu društvenu infrastrukturu: općinski i prkršajni sud, mirovinski i zdravstveni fond, autonomno tijelo graditeljstva, građevinsku inspekciju, … Crveni križ i Ured za socijalnu skrb životare i čekaju poziv za rad u Karlovac.
Ovo egzistencijalno i ovo društveno stanje s neozbiljnošću Plinacro-a d.d., Hrvatskih voda d.o.o. i HOC Bjelolasice; oko priključka plina i grijanja, izrade retencije i propasti Bjelolasice u zimskim i ljetnim mjesecima, uzroci su sve većih problema stanovništva koji polako odlaze zbog osjećaja napuštenosti, a i onom potrebom; trbuhom za kruhom. Ne sjećate se više, ali ste čitali, da se trbuhom za kruhom išlo davnih godina za vrijeme Austougarske i prve Jugoslavije, a danas vjerojatno iz objesti blagostanja kapitalističkog sustava kojega su stvarale sve vlasti RH od 1991. godine do danas.
Danas jedino možemo slaviti Ivanu Brlić Mažuranić i njenu Kuću bajke u Ogulinu, i zamisliti Klek kao Regoča, a ona sela koje su velike vode plavile dok Regoč nije izgradio Đulin ponor. Kako smo ga začepili s domaćim smećem, sad čekamo da nam Regoč izgradi retenciju, jer po Hrvatskim vodama „to ne bu išlo“.
