Sjećate se, vi stariji, a vi mlađi naučite, da smo svojevremeno iza 2. svjetskog rata u FNRJ proživljavali petoljetke. To je bilo razdoblje od pet godina u kojem se planiralo na što sve trebamo upozoriti narod, organizirati, izvesti i dokazati da je u tih pet godina u svakom selu izgrađen dom kulture, u svakom manjem gradu izgrađena cesta širine šest metara barem u dužini gradskog područja, da se u svakom naselju izgradi škola za 120-ero djece u četiri razreda i na razini svake republike po nekoliko tvornica. Po završetku petoljetke radio se „završni račun“ svega izvedenog i uvijek se ispostavilo da je petoljetka premašila normu; ili po obimu radova, ili su završeni prije roka.
Bilo je tu i javnih radova, bilo je i političkih tvornica kao Tscip Plaški ili Tvornice glinice Jadral u Obrovcu, kao i nesretni TLM u Šibeniku, ali je to nastalo u malo kasnijoj fazi što se tiče prvih petoljetki. Najpoznatija tvornica iz biše Jugoslavije koja je izgradnjom i početkom radova u prvoj petoljetki ostavila najveće tragove jest i danas Prva petoletka Trstenik u Srbiji poznata i kao PPT Trstenik. Početak radova bio je 1949. godine, a proizvodnja dijelova za avione započela 1950. godine sa 102 radnika, da bi 1972. godine broj radnika u toj tvornici iznosio 11.052 radnika. Ona pod tim imenom funkcionira i danas, ali na drukčijoj društvenoj konfiguraciji.
Vjerojatno nadahnuti ovim nekadašnjim petoljetkama koje su uvijek završavale s Happy End-om, a koje im je dočarao, kao sudionik prvih petoljetaka sam Josip Manolić, bez Ćire Blaževića, na svečanom domijenku proslave Dana državnosi ove godine na Pantovčaku, predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović i premijer vlade Andrej Plenković, odlučili su obilježiti i proslaviti prvu petoljetku primanja Hrvatske u Europsku uniju! Nahvalili smo se našem petogodišnjem prisustvu u Europskoj uniji koja je, eto, prepoznala hrvatski narod s manjinama kao prve i prave Europljane. Primljeni smo pod europske skute već nakon svega 22 godine od samostalnosti pa smo sada najmlađa članica, što daje dodatni motiv da nam se dive, ali i da koristimo taj status po pitanju humanizma, vjerskih odnosa s Vatikanom, stečevine pravnih odnosa, a posebno u gospodarskom smislu na iskorištenju bespovratnih sredstava iz EU fondova.
Nije da smo potegnuli sva raspoloživa sredstva koja su nam ponuđena, ali ima za to opravdanja. Naime, nismo se mogli, kao iza 2. svjetskog rata, ustrojiti u korist naroda, već na pretvorbe poduzeća i denacionalizaciju starih grijeha, a nacionalizaciju društvenog vlasništva i dobara stvorenih samoupravnim socijalističkim odnosima. Zato smo, zabavljajući se sami sa sobom, izgradili jedno društveno uređenje izopačenog i korumpiranog kapitalizma koji je bio i ostao zadojen izvrnutom sustavu vrijednosti, a pored toga veličajući NDH i ustaštvo kao borbu za dugo čekanu hrvatsku državu, potiskujući hrvatski antifašizam u kategoriju antinarodnih režima!
Na obilježavanju prve petoljetke ulaska Repubike Hrvatske u EU naš premijer, a službenik Bruxellesa, poznatom političkom demagogijom opravdavao je sve naše promašaje čuvenom tranzicijom istočnog bloka bez obzira što smo mi prije osamostaljenja bili nesvrstani, i to još na čelu toga trećeg bloka. Ali zaboravljajući da smo mi krajem 80-ih godina prošlog broja živjeli u Hrvatskoj i Jugoslaviji kao najrazvijenijoj zemlji prije početka tranzicije, a danas su nas, osim Bugarske, pretekle sve ostale zemlje.
Satisfakciju za neuspjeh u Evropskoj uniji pronašla je naša predsjednica pohvalivši se kako smo se ulaskom u NATO približili, ne samo Europi, već i Americi. I Europi, a posebno Americi plaćamo veliku cijenu. I materijalnu i ljudsku, jer moramo ratovati za američke interese u Afganistanu, recimo, gdje imamo i ljudskih gubitaka. Ulaskom u NATO izgubili smo suverenitet, mada milijarde eura moramo i dalje trošiti na naoružanje (kao nabavkom otpisanih aviona iz Izraela).
Ipak, najsnažniju poruku Prve petoljetke oko EU poslao je premijer Plenković. Parafrazirat ću: Nije važno što smo po svim kategorijama predzadnji na ljestvici EU, ali smo toliko snažni da bi stanovništvo nekih afričkih država rado živjeli u Hrvatskoj! -To premijeru.
Piše Krešimir Rendulić
(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)