Država bi sigurno trebala poticati razvoj patenata i ideje novih proizvoda, novih proizvodnih procesa i primjenu novih tehnologija. Država sigurno može i mora poticati kroz investicije, kažu u tvornici
Ugovore za isporuku trupaca potpisali smo u srpnju ove godine, a trebali smo još prošlog srpnja, govori Stjepan Vojinić, direktor drvoprerađivačke industrije Pervanovo grupe. I nastavlja niz nelogičnosti s kojima se susreću.
– Apsurd je što plaćamo godišnju naknadu za turističku zajednicu, što je totalno nepojmljiv namet za tvrtku koja se bavi drvoprerađivačkom industrijom. Cijena električne energije porasla je 35 posto, imali smo godine u kojima se dobit nije oporezivala ako je bila reinvestirana, a danas platite dobit pa radite što hoćete. To nije način poticanja novih investicija.
Također, 18 posto je vrlo velik porez na dobit u odnosu na zemlje u okruženju. Porez na dohodak, cijena rada neto plaće nije velika, ali dodatak na plaće u odnosu na zemlje u okruženju ipak jesu veliki – nabraja dalje.
Planiraju nova ulaganja
Drvoprerađivačka industrija Pervanovo grupa, koja upravlja s tri drvoprerađivačke tvornice, u Ogulinu, Bjelovaru i Otoku, a u vlasništvu je švedskog poduzetnika Darka Pervana, kralja laminata, koji je inače rođen u Hrvatskoj, ali od 8. godine živi u Švedskoj. U tvornicama zapošljavaju ukupno 830 ljudi. U protekle dvije godine su u Hrvatsku investirali 800 milijuna kuna, većinom u turizam, dok u drvoprerađivačku industriju do 2027. godine planiraju investirati još 1,3 milijarde kuna, graditi tvornice i otvarati nova radna mjesta.
U ogulinskoj tvornici Bjelin, najmodernije opremljenoj tvornici za proizvodnju troslojnog parketa u Europi, trenutačno radi 320 ljudi, a u tijeku je i gradnja tehnološki najmodernijih i najnaprednijih tvornica u kojima će se proizvoditi nove podne obloge Woodura i Nadura, koje su patentirali i stavili na tržište.
Otporne podloge
Cilj im je da Hrvatska postane svjetski lider u drvoprerađivačkoj industriji, a žele biti i najveći proizvođač hrastova furnira u Europi, novih podnih obloga koje su otporne na habanja i oštećenja. Svu proizvodnju obavljat će na tehnološki suvremenim strojevima kojima dobivaju veću iskoristivost sirovine. Unatoč nametima, radnicima isplaćuju plaću koja je iznad prosjeka u toj industriji.
– Naša prosječna radnička plaća, u koju ne ulaze one direktora, menadžera i šefova, već isključivo radnička plaća, iznosi 4800 kuna, na koju još idu dodaci za prijevoz, kao i za noćni rad, vikende i blagdane jer radimo u četiri smjene, tako da neto radnička plaća bude do 5500 kuna. Na njih idu davanja državi kroz mirovinsko, zdravstveno, porez, prirez još oko 2900 kuna. Inače, tvrtka na poreze i davanja državi plaća 32 posto ukupnih prihoda, bez plaćanja poreza na eventualnu dobit – žali se Vojinić. Jasno mu je da određenih nameta mora biti, ali žali se na one nelogične.
Treba nam rasterećenje
– Postoje ti neki fiskalni i parafiskalni nameti koji bi se mogli preusmjeriti ili drugačije preraspodijeliti. Upravo je naša inicijativa i Udruge poslodavaca upućena prema ministru financija kako krenuti prema rasterećivanju rada, smanjivanju doprinosa i poreznih stopa te povećanju neoporezivih iznosa, a zalažemo se da to bude 5000 kuna. Na taj način bi hrvatski radnici ostajali raditi u Hrvatskoj. A sad se problem manjka radne snage osjeti i na kontinentu, a ne samo na obali – kaže dalje i dodaje da im najviše nedostaje ljudi s iskustvom, vještinama i znanjem.
Na pitanje kako posluje drvna industrija u Hrvatskoj objašnjava da dijele sudbinu poslovanja svih drugih sektora industrije u Hrvatskoj. (24sata.hr)
