Aktualno Kolumne Pogled sa strane S vama kroz svaki dan

Oguline, sretno u 2019.

Dugo sam se dvoumio napisati nešto uz dolazak nove 2019. godine, ili prepustiti stihiji da pomete ogulinsku dolinu nesposobnu odoljeti izazovima društvenih zbivanja. U pravi čas sam pročitao kolumnu nekadašnjeg Ogulinca, danas profesora na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Josipa Kregara. Godine 2000. bio je nakratko gradonačelnik Zagreba, kao povjerenik Vlade RH i stoga je kompetentan poručiti svakom gradonačelniku u Hrvatskoj da se obnašanje vlasti i vođenje politike može vršiti toliko uspješno, koliko dovoljno ima suradnika koji nisu skloni političkoj prostituciji.

Profesor Kregar pokušao je dočarati politička previranja u svijetu i Europi, a naravno i u ovom kutku Balkana, u Hrvatskoj. Htio je dočarati kako je čovjekova vrlina mijenjati svoje mišljenje protekom izvjesnog vremena; i privatno i politički, svjetonazorski. No pravo pitanje je, naglašava profesor Kregar, koliko i kako završavaju mijene. U tim zemljama prebjezi odlaze u novi tabor radi očuvanja vlastitog dostojanstva i integriteta, jer im je dosadašnja stranka postala strana. Takvi prijelazi sliče na miran i sporazumni razvod braka. Kod nas prijelazi sliče preljubima. Dogovaraju se u tajnosti, skrivaju, ne zna se tko koga zavodi, ostaju prljave plahte i izdajnički ruž na ovratniku, osjećaj prijevare i ljubomore!

Preslikajte ovo na ogulinske prilike, ili neprilike, svejedno je. Ovdje se u jednom trenutku dogodila politička fuzija, ne baš naročito prirodna, ali ipak povezana s „velikom ljubavlju“ prema jednom pojmu, a to je Ogulin. Tri doista raznovrsna elementa; jedan lijevi (glavni) i dva različito desna, stopili su se, naprosto takmičili, koji od njih dva više voli Ogulin i koji će od njih, iz ljubavi prema tom pojmu, osvojiti više prostora u gradskim firmama, ustanovama i zajednicama. Posebno se to odnosi na Nadzorne odbore, jer se uz solidne apanaže može dobro nadzirati protočnost sredstava i kadrova u njihovim apanažnim sredinama. Nije strano da se u nadzornim i upravnim odborima nađe jedna te ista osoba s nagradama za ljubav od 800 do 1.500 kn po odboru.

No, nakon dvogodišnje fuzije ovih elemenata, dolazi do pukotina u ovom monolitu od tri elementa, ali bez obzira na neupitnu ljubav prema Ogulinu i ogulinskim biračima, desila se fisija! Ovu fuziju i fisiju ubacio sam namjerno polazeći od činjenice da su glavni sudionici ogulinske politike akademski obrazovani ljudi, pretežno tehničke struke, pa je bilo za očekivati da će oni razlikovati ove fizikalne procese. Postavlja se pitanje da li su koalicijski elementi, pored bezgranične ljubavi spram Ogulina i Ogulinaca, završili visoku stručnu naobrazbu u školi ili na tržnici? Da li su političku školu pohađali dostojanstveno ili su činili preljub nakon svakog izbornog ciklusa?

Saznali smo ponovno da srpske manjinske stranke sudjeluju u svakoj vladi na svim razinama, bez obzira na svjetonazor vladajućih. Na to svakako imaju zakonsko pravo, ali vjerojatno nemaju „moralina“ (kako je znao reći Friedrich Nitzsche). Za novu ogulinsku vladu ova je koalicija bila nužda, ali to nije bila poruka da prvi partner pretjera u svojim zahtjevima u jednoj posrnuloj firmi SKG d.o.o. Posrnuloj, zahvaljujući bivšem direktoru Ivici Salopeku koji bez posljedica i nadalje tavori u toj istoj firmi.

Drugi SDP-ov koalicijski partner ostat će zapamćen po rasprostranjenim kadrovima u mnogim objektima, a njegovog posrnulog predsjednika Gradskog vijeća sjećat ćemo se po političkoj abecedi znanja nastupom na Radio Ogulinu u emisiji Oči u oči 16. studenoga ove godine. Sjetit ćemo ga se i po 45. mjestu najbogatijih dužnosnika u Hrvatskoj kada je, kao zamjenik HDZ-ovog gradonačelnika u prošlom mandatu, na imovinskoj kartici prijavio težinu od 7,7 milijuna kuna. Zapamtit ćemo ga po dubokoj ljubavi prema Ogulinu, koju nikada nije dokazao, ili mu je ipak ostala na imovinskoj kartici.

Uostalom, ovogodišnju političku sezonu Ogulinci su dokrajčili ogoljeni i poniženi zahvaljujući koalicijskim partnerima SDP-ove vlade, koji su pretjerali u svojoj taštini misleći da na tu taštinu imaju pravo. Možda Ljubojević po kompetenciji ima nešto više, ali Željko Stipetić se pokazao kao „pik zibner“ svojim nastupom na ROG-u. Od tog nastupa ne može se oprati. HDZ je još uvijek u šoku pa ne iznenađuje gluma zamjenika predsjednika GV Milana Sabljaka, ali druga zamjenica predsjednika, Radulović, morala je zamoliti Ljubojevića da joj sastavi ostavku. Zašto taj drugi zamjenik nije bio iz redova SDP-a, ostaje tajna?

Zato želim sreću Ogulincima u novim, izvanrednim, lokalnim izborima!

Piše Krešimir Rendulić

(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)