Vedrana Rudan – “U ZEMLJI KRVI I IDIOTA*

“Vidjela sam s kim imam posla i angažirala zaštitara”.

O trostrukom ubojstvu u Splitu sve znamo. Mladić izluđen ucjenjivanjem i prijetnjama ubio je svoje zlostavljače. Banalna priča.

Nekako istovremeno dogodilo se i teško premlaćivanje umirovljenog policajca i teve zvijezde koji je ucjenjivao “biznismena”. Banalna priča. Za obračun s neprijateljem pripremio se i onaj dečko i onaj “biznismen”.

Ipak, medijsko pakovanje potpuno je različito. “Biznismen” je biznismen. Nije bijedni, nesretni klinac gole guzice. Onaj ga je pandur ucjenjivao, on se obratio policiji, policija mu nije pomogla, otišao je s “prijateljem” na “primopredaju” sto tisuća eura. Prije “primopredaje” su “biznismen” i njegova pratnja ucjenjivača poslali u induciranu komu. Zasad.

I gle?! Ovaj susret žrtve i kriminalca je “narušavanje javnog reda i mira“, tako javlja policija. Ovaj slučaj je “samoobrana”, priopćuje nam odvjetnik ucijenjenog.

Što je u Hrvatskoj samoobrana? To je kad se netko bogat brani od kriminalaca pa ih ili ubije ili pošalje u komu. Kad se od kriminalaca brani jadničak godinama zlostavljan od roditelja, sistema, Boga i dilera, onda je “samoobrana” potpuno isključena iz priče.

Ne znam mogu li biti jasnija. Pokušat ću. I u prvoj i u drugoj priči na isti su način zakazali policija, pravosuđe, “sistem” ili kako se već zove sve ono što u ovom sranju koje se zove Hrvatska ne radi svoj posao otkako ovo sranje što se zove Hrvatska postoji. Dvije iste priče, a tako različite?

U Hrvatskoj se i dosad ubijalo, ubijat će se još. Ovo je zemlja krvi i idiota. Međutim, prvi put se dogodilo da se na zadnje noge, na užas “sistema”, digao “narod” i stao na stranu splitskog zločinca. Ili ipak samo nemoćnika koji je one izrešetao u samoobrani?

“Sistem” se s pravom brine. Ako je “narod” na strani ubojice, što ćemo s narodom? Do sad je “narod” bila krotka stoka sitnog zuba, tako joj je tepao naš pokojni Ćaća. Zašto je odjednom popizdio?

Nisam baš neka faca, ali imam iskustva s našom policijom. Pred nekoliko mi je godina u ured ušao luđak i prijetio mi da će me ubiti ako mu idućeg dana ne uručim deset tisuća dolara.

Prijavila sam ga policiji. Sve su zapisali, rekli su da ga znaju i da je potpuno bezazlen, nemam se koga bojati. Nazvala sam Psihijatrijsku kliniku u Rijeci, bio je njihov pacijent, i razgovarala s tadašnjom šeficom. I ona mi je rekla da je lik “bezazlen”, ali da “treba s njim znati”. Vjerovali ili ne predložila mi je da dođem u ludnicu na edukaciju i naučim kako razgovarati s luđakom tako da ostanem živa.

Vidjela sam s kim imam posla i angažirala zaštitara. Nakon nekoliko dana pročitala sam u Novom listu da je onaj moj “bezazleni” na smrt prebio časnu sestru koja mu je servirala ručak u opatijskoj javnoj kuhinji.

Drugi put sam otišla na policiju kad sam dobila mail. Lik mi je, pretpostavljam da je muško, inspiriran mojim pisanjem, poslao fotku noža kojim će zaklati moga unuka. Policija me saslušala, vidjela mail, rekla mi da će sve “ispitati” i da o tome ne smijem okolo govoriti. Prošle su dvije godine. Nikad mi se nitko iz policije nije javio.

Pred neki sam dan srela staru prijateljicu. Sin joj je radio u policiji. On i ekipa su bili vrlo uspješni u lovu na riječke dilere. Očistili su ulice od ološa, a kad su pokušali krenuti, bolje rečeno, skrenuti sa banalne rute, razbiše ekipu. Danas su bivši lovci na dilere “unaprijeđeni” u lovce na imigrante. Kako taj lov izgleda čuli smo jutros u Evropskom parlamentu.

Dakle, zašto je “narod” odjednom popizdio? A sve je tako jasno. Onaj splitski klinac kome je majka drogerašica i kriminalka, otac pitaj boga što, brat drogeraš, uzeo je nepravdu u svoje ruke i pobio one dečkiće.

Smije li itko u jednoj europskoj zemlji stati na stranu kriminalca koji je “ugasio tri života”? Smije li “narod” urlikati preko fejsa? Plaćati zločincu vrhunskog odvjetnika? Narod je lud. Treba ga liječiti, treba ga promijeniti. “Sistem” je zdrav. Treba ga braniti. I obraniti. Od idiota.

Bi li itko u ovoj zemlji stao na moju stranu kad bih ja “ugasila život” lika koji bi mi maltretirao unuka, naravno da na pomoć policije ne bih mogla računati? Bi li itko u ovoj zemlji stao na moju stranu kad bih upucala luđaka koji mi prijeti smrću i traži od mene deset tisuća dolara, naravno da na pomoć policije ne bih mogla računati?

Ili bi. Ili ne bi. Priznajem, ne bi me bilo previše briga. Uostalom, i ja sam idiot.

Piše Vedrana Rudan

(Stavovi izneseni u autorskim kolumnama i komentarima, ne odražavaju stavove uredništva, već su to osobni stavovi autora pojedine kolumne i komentara.)

Facebook Comments