ŠTO JE GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMEĆAJ?
Svi ljudi tijekom života u nekom trenutku iskuse privremenu tjeskobu, osjećaj nervoze ili straha što je normalna prirodna reakcija na određenu stresnu situaciju. No, ako osjećaj kronične tjeskobe potraje danima, tjednima i mjesecima, najmanje pola godine moguće je da osoba pati od generaliziranog anksioznog poremećaja (GAP). GAP je karakteriziran jakom, pretjeranom tjeskobom i brigom za svakodnevne životne događaje. Ljudi koji pate od GAP-a u konstantnoj su brizi kako će se dogoditi nešto loše skloni su uvijek očekivati neku katastrofu te ne mogu prestati brinuti o zdravlju, novcu, obitelji, poslu, itd. Njihov svakodnevni život postaje stanje trajno zabrinutosti, straha ili bojazni te tjeskoba počinje vladati razmišljanjem osobe što dovodi do ometanja u svakodnevnom funkcioniranju i obavljanju obaveza.
SIMPTOMI GAP-a?
Osobe koje pate od GAP-a često imaju i neke druge anksiozne poremećaje kao npr. panični poremećaj ili fobiju. Često pate od depresije ili u pokušaju da si olakšaju patnju posežu za alkoholom te razvijaju ovisnost.
GAP djeluje na mišljenje osobe, ali tjeskoba može dovesti i do fizičkih simptoma. Anksiozne osobe su izmučene tijekom iracionalnih misli koje dalje povećavaju njihovu anksioznost. Simptomi GAP-a uključuju:
Pretjerana, trajna briga i napetost
Nerealan pogled na probleme
Nemir ili nervoza
Iritabilnost
Napetost mišića
Glavobolje
Znojenje
Teškoće koncentracije
Mučnina
Učestala potreba za odlaskom na zahod
Zamor
Drhtavica
Osobu je lako preplašiti
ŠTO UZROKUJE GENERALIZIRANI ANKSIOZNI POREMEĆAJ?
Smatra se da postoje čimbenici koji stvaraju sklonost, tj. predispoziciju za pojavu generaliziranog anksioznog poremećaja. Genetske predispozicije imaju veliki utjecaj za razvoj GAP-a. Neka istraživanja su pokazala da obiteljska anamneza ima ulogu u povećanju vjerovatnosti da će osoba razviti GAP. Uz genetske predispozicije traumatska iskustva (npr. zlostavljanje, smrt bliske osobe, razvod, promjena radnog mjesta ili škole) tijekom odrastanja pogotovo u ranom djetinjstvu također imaju utjecaj na razvoj GAP-a. Uz navedene čimbenike važno je spomenuti i osobine ličnosti jer se smatra da će osobe sklone tjeskobi i zabrinutosti prije razviti GAP od osoba koje nisu sklone tjeskobi i zabrinutosti. Generalizirani anksiozni poremećaj se najčešće počinje javljati u djetinjstvu ili adolescenciji, ali može početi i u odrasloj dobi. Češći je u žena nego u muškaraca.
POSTAVLJANJE DIJAGNOZE GAP-a
Kada govorimo o postavljanju dijagnoze važno je napomenuti da bi se postavila ispravna dijagnoza potrebno je otići psihologu ili psihijatru tj. stručnim osobama.
Pretjerana i trajna briga i anksioznost koji traju duže od šest mjeseci, a trebaju biti praćeni s 3 od 6 navedenih kriterija: osjećaja nemogućnosti opuštanja, doživljaj da su «na rubu», lako umaranje, razdražljivost, poteškoće koncentracije, osjećaj napetosti ili tvrdi mišići i poteškoće sa spavanjem. GAP se dijagnosticira ako su simptomi prisutni više dana nego što su odsutni tijekom barem šest mjeseci. Simptomi također moraju biti takvi da ometaju svakodnevni život, primjerice da uzrokuju izostajanje s posla ili iz škole.
KAKO SE LIJEČI?
Prije odlaska psihijatru ili psihologu važno je ukloniti mogućnost postojanja tjelesne bolesti. Liječenje GAP-a najčešće uključuje kombinaciju psihofarmaka koje propisuje psihijatar i psihoterapije koju provodi psiholog. Uz to, tehnike relaksacije, primjerice duboko disanje i biofeedback, mogu pomoći kontroliranju mišićne napetosti koja često prati GAP. Osobe koje pate od anksioznih poremećaja često sudjeluju u kognitivno – bihevioralnoj terapiji koja pomaže ograničavanju iskrivljenih misli/razmišljanja te lakšem nošenju s njima.