Psiholog Ivan Sušanj – Opsesivno kompulzivni poremećaj

Svaki čovjek se ponekad u životu brine zbog nečega, strepi ili biva preplavljen pitanjima ili mislima zbog kojih osjeća neugodu ili strah. To je posve normalno. Također, mnogi ljudi imaju neke svoje rituale npr. čuvati će određenu majicu za koju misle da im donosi sreću ili će kucnuti u drvo ili nešto tvrdo da se ne ureknu, itd. što je također u redu. No, neki ljudi se uvijek iznova brinu, boje, strahuju te im padaju na pamet svakakve apsurdne ideje/misli te smatraju da ako odrade određene rituale negativne misli će nestati. Kod takvih ljudi je moguće da pate od opsesivno kompulzivnog poremećaja.
Kada govorimo o opsesivno-kompulzivni poremećaju (OKP) on spada u skupinu anksioznih poremećaja, a karakteriziran je pojavom opsesivnih misli i kompulzivnih radnji.

Opsesivne misli izazivaju strah i anksioznost jer se sadržaj tih misli najčešće odnosi na neku vrstu nesigurnosti za vlastiti život ili život ostalih, najčešće bližnjih osoba (npr. bojazan da će se dogoditi nešto loše vama ili vašem bračnom partneru). Opsesije su neugodne misli, slike, impulsi (impuls je iznenadni osjećaj da će se učiniti nešto strašno) koje mogu izazvati jaku tjeskobu. Neke od najčešćih opsesija su: briga o nezaključanim vratima (zbog čega će u kuću/stan biti provaljeno), neugašeno glačalo (zbog čega će doći do požara), strah od zaraze (virusom, bakterijama, prljavštinom), itd. Ovo su neke od najčešćih opsesija, no one mogu biti o praktički bilo čemu. Kod ljudi kod kojih se javljaju opsesivne misli javljaju se osjećaji tjeskobe i napetosti te razmišljanje da je grozan čovjek kada ima takve misli, te ih te osobe obično pokušavaju ignorirati, spriječiti ili neutralizirati. Izvršavanjem određenih kompulzivnih radnji osoba ima osjećaj da ima kontrolu nad opsesivnim mislima te se sa tim osjećajem ujedno smanjuje i razina stresa.

Kompulzije su ponavljajuća ponašanja/rituali, nešto što osoba čini kako bi se osjećala bolje. Najčešće je to odgovor na opsesivne misli. Izvršavanje kompulzivnih radnji/rituala pomažu osobi da bude sigurna da se stvar koje se boji neće dogoditi ili kako bi smanjila napetost zbog opsesija. Npr. osoba kada je već izašla iz kuće, može se puno puta vraćati kako bi provjerila i bila sigurna da je doista zaključala vrata ili ugasila glačalo (u kuću neće biti provaljeno/neće se zapaliti). Neke od najčešćih kompulziju su: pretjerano čišćenje i dezinficiranje kuće, brojanje, dodirivanje, izgovaranje riječi u sebi, sređivanje i slaganje stvari na točno određen način, itd. Prilikom i nakon izvršenja kompulzivne radnje/rituala osoba se tada privremeno osjeća rasterećeno, međutim opsesivne misli se kroz određeno vrijeme vraćaju i pokreću novi ciklus.
Kada govorimo o uzrocima nastanka OKP-a oni još uvijek nisu u potpunosti poznati. Ono što se za sada zna jest da se oni mogu javiti nakon intenzivnih, dugotrajnih ili ponavljajućih stresnih situacija ili traumatskih događaja te da se sami simptomi pojačavaju u periodima povišenog stresa što se isto događa kao i kod mnogih drugih psiholoških poremećaja. Pretpostavlja se da ulogu u razvoju OKP-a imaju genetika i određena traumatska iskustva. Primjerice, članovi obitelji osoba s OKP-om češće i sami imaju OKP te stresni životni događaji su također povezani s većom stopom OKP-a. Kada govorimo o pojavnosti OKP-a u odrasloj dobi muškarci i žene su podjednako zahvaćeni, dok se u adolescenciji češće javlja kod dječaka.
Kod OKP-a čest je komorbiditet tj. poremećaj se nerijetko razvija uz druge psihološke poremećaje, najčešće uz depresivni poremećaj i socijalnu fobiju, a može se javiti istovremeno i s alkoholizmom, generaliziranim anksioznim poremećajem, specifičnim fobijama te paničnim poremećajem.

Glavno obilježje opsesivno-kompulzivnog poremećaja su opsesije i kompulzije, najčešće u kombinaciji jednih s drugima. Opsesije su misli, osjećaji i ideje kojima se osoba koja pati od OKP-a ne može oduprijeti, a istovremeno ju čine tjeskobnom. Kompulzije su svojevrsni odgovor na opsesije i pokušaj da se smanji tjeskoba. Iako je osoba svjestna nesvrsishodnosti ovih radnji ona ih ne može kontrolirati.
Vrlo je bitno za naglasiti kako se ne može svako provjeravanje proglasiti kompulzijom. Mnogima se, naime, može dogoditi da se vrate i dva puta provjere jesu li zaključali vrata ili isključili glačalo. Ono što osobu koja pati od opsesivno-kompulzivnog poremećaja razlikuje od ovakvog bezazlenog provjeravanja jesu sljedeće činjenice:
• osoba koja pati od OKP-a se ne može oduprijeti ovim opsesivnim mislima i izvršavanju kompulzivnih radnji iako je svjesna njihove iracionalnosti
• na ovakve aktivnosti troše najmanje jedan sat dnevno
• bavljenje opsesivnim mislima i kompulzivnim radnjama bitno narušava njihovo svakodnevno funkcioniranje.
Kao što smo na početku članka rekli opsesivno kompulzivni poremećaj spada u skupinu anksioznih poremećaja koji su općenito vrlo rašireni u populaciji te je vrlo važno za istaknuti da osobe koje pate od OKP-a nisu „lude“ jer te osobe jasno uviđaju koliko je to što im se događa besmisleno, ali jednostavno ne znaju kako si pomoći. Iz tog razloga bitno je potražiti pomoć stručnjaka jer se opsesivno kompulzivni poremećaj često javlja istovremeno s drugim psihičkim poremećajima (depresija, socijalna fobija, panični napadi, itd.), te se kod izbora načina liječenja uz OKP treba uzeti u obzir i taj drugi poremećaj i njegove simptomi. U liječenju se koriste lijekovi i psihoterapija, a najbolji rezultati postižu se kombinacijom ova dva pristupa.
Svim osobama koje prepoznaju simptome opsesivno kompulzivnog poremećaja se savjetuje konzultacija sa stručnjacima. Rješavanje problema na svoju ruku se ne preporučuje jer se situacija može još dodatno pogoršati. Ukoliko imate potrebu za psihološkom pomoći ili imate upite slobodno se možete obratiti na mob: 099/534-7049 ili na email [email protected].

Facebook Comments