U razrednom odjelu od 25 učenika čak njih pet suočava se sa psihičkim smetnjama, a samo jedan od njih dobiva stručnu pomoć. Zaštita psihičkog zdravlja djece i mladih trebala bi nam svima biti od važnosti, posebno ako se usmjerimo da čak 50 posto psihičkih smetnji počinje prije 14 godine života. Kada je riječ o tim smetnjama kod djece i mladih često su prisutne zablude da su djeca s tim problemima loša ili opasna, da ih je bolje izbjegavati, da je takvo stanje prolazno ili da se mogu sami „izvući“. Stigma i neznanje smanjuju mogućnost da će osoba potražiti pomoć, ali i da će joj potrebna pomoć i podrška biti pružene.
Cijela situacija s COVID-19 i kriza koja je nastupila ostavlja tragove na djecu i mlade. Zapravo situacije koje nose ogromni stres mogu utjecati na njihovo psihičko zdravlje, koje mogu povećati njihove simptome ili dovesti do pojave istih. Ranije smo spominjali tzv. internalizirane (unutarnje) smetnje-depresivnost i tjeskobu (anksioznost), i njihove simptome, a čije povećanje također možemo očekivati da se može pojaviti s odmakom nakon COVID-19 situacije, kod djece i mladih.
S druge strane, tzv. eksternalizirane smetnje kod djece i mladih češće budu prepoznate, jer su vidljive i vanjske. Tu su najpoznatija agresivna ponašanja i poremećaj pažnje s hiperaktivnošću.
Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću obilježava nedostatak inhibicije ponašanja, a simptome možemo staviti u tri skupine; simptomi nepažnje , hiperaktivnosti, impulzivnosti. Također, prisutno je u dvije djetetove sredine (npr. kuća, škola) i oštećuju dijete u njegovom socijalnom, akademskom ili radnom funkcioniranju. Dijete koje je u skupini nepažljivosti ne posvećuje pažnju detaljima, teško održava pažnju, čini nam se da ne sluša, ometa ga neki vanjski podražaj i slično. Dijete u skupini hiperaktivnosti često se vrpolji na stolici, često pretjerano trči ili se penje u situacijama kad je to neprikladno; često pretjerano pričaju i slično. Dijete u skupini impulzivnosti često „istrčava“ s odgovorima prije nego je dovršeno pitanje, često imaju teškoća s čekanjem reda, često prekidaju ili ometaju druge. Simptomi traju minimalno šest mjeseci. Poremećaj pažnje s hiperaktivnošću se također javlja zajedno s nekim agresivnim ponašanjima, ali i internaliziranim smetnjama (povučenost, tjeskoba, depresija) te teškoćama u učenju. Djeca također osjećaju odbačenost, nisko samopoštovanje. Najbolji rezultati se pokazuju kad radimo kognitivno bihevioralne intervencije s djetetom i kognitivno bihevioralnu terapiju s roditeljima, uz kontrolirano potrebu farmakoterapije. Prije početka tretmana napravimo procjenu da vidimo je li dijete ima simptome iz ove psihičke smetnje. Dijete učimo da motri svoje ponašanje i njegove posljedice, da si procjenjuje ishode svog ponašanja, radimo s njima igranje uloga i modeliramo ih u poželjnom ponašanju (jer oni ne uzimaju u drukčija objašnjenja situacija) te radimo na treningu rješavanja socijalnih problema, odnosno da prepoznaju, razumiju i riješe probleme u međuljudskim odnosima.
Kod ostalih eksternaliziranih smetnji dolazi do ljutnji, svađa, ometanja, nepoštivanja pravila, okrivljavanja drugih za svoje pogreške. Agresivna djeca imaju manju samokontrolu i pokazuju ljutnju, poteškoće u održavanju pažnje, nižu razinu suosjećanja. Upravo na navedenom području radimo u tretmanu.
Situacija u kojoj su se svi našli, situacija s koronavirusom jest poremetila našu strukturu dana i rutinu, a upravo to je izuzetno bitno djeci koja imaju prethodno opisane smetnje, te nije neobično očekivati da će se njihove smetnje pojačati. Iz tog je razloga vrlo važno promatrati svoje dijete te na vrijeme uočiti promjene kako bi se na vrijeme potražila stručna pomoć.
Obratite se s povjerenjem!
Kontak: 099/789-7855; [email protected] ; inbox Facebook profila Ines Galetić; inbox Facebook stranice Lovris za psihodijagnostiku i savjetovanje
Psihologinja Ines Galetić Žagar, mag.psych
Kognitivno bihevioralna terapeutkinja u superviziji
