Dirljivo pismo ravnatelja ogulinske Gimnazije i strukovne škole B. Frankopana

Ogulinski maturanti završili su srednjoškolsko obrazovanje prije nekoliko dana, ali nažalost, svoju radost nisu mogli podijeliti ni međusobno, ni sa sugrađanima. Izostala je i Maturijada, a sve zbog pojave koronavirusa i svih mjera koje su se morale pridržavati.

S maturantima se na dirljiv način oprostio ravnatelj ogulinske Gimnazije i strukovne škole Bernardina Frankopana, Hrvoje Magdić. Njegovo pismo izazvalo je suze i kod maturanata i kod njihovih roditelja.

Odlučili smo, stoga, prenijeti ovo pismo i na našem portalu, a koje je objavljeno na facebook stranici škole. U njemu stoji:

“Dragi maturanti!

Zadnji je vaš tjedan nastave u našoj školi. Pomalo tužno djeluju prazni školski hodnici i razredi u vrijeme kada bi, da su normalne okolnosti, sve prštalo od vašeg veselja, pjesme, smijeha. Ovo bi bio tjedan u kojem biste se opraštali od razrednika, profesora i svojih kolega. Tek u ovom tjednu postojali biste svjesni onoga što smo vam stalno govorili o tome kako vrijeme brzo prolazi i kako u trenutku dođe kraj školovanja. Kao da ste jučer stigli u novu školsku zgradu i uplašeno gledali koji će vas razrednik prozvati. Ovih dana održavala bi se maturalna večera, čuo bi se zvižduk po školi (sad kad je tišina tako nedostaje!), a škola bi se bijelila od papirića koje biste ranije podrapali iz bilježnica vaših „omiljenih“ predmeta (čak i spremačima nedostaju papirići!). Završetak vašeg školovanja potpuno je drugačiji. Događa se u nekim neobičnim okolnostima. Život piše zanimljive priče, a vaša je, u svakom pogledu, posebna. Kao da vam je netko oduzeo onaj vaš trenutak, vaših pet minuta na sceni, pod reflektorima života, na prijelazu iz dječje u odraslu dob. S druge strane, bit će poseban osjećaj pričati jednom svojoj djeci i unucima kako ste bili jedina generacija u povijesti škole (škola je nedavno proslavila 100 godina!) koja je kraj nastavne godine dočekala kod kuće (korona maturanti). Možda budete i ponosni na taj podatak u svojoj biografiji. A oni vam, naravno, neće vjerovati!

Bili ste jedna zanimljiva i drugačija generacija, nekako posebno pozitivna i vesela, nasmijana i duhovita. Ostavili ste u školi i u životima svojih profesora trag, upisali se u spomenar naše stogodišnjakinje i obećali joj da ćete se, kad god bude prilika, vratiti. Svima ste nam se „uvukli pod kožu“ i bili nam posebno dragi! U školi će i iza vas ostati upisane vaše uspomene, strahovi od ispitivanja, prve vaše ljubavi i izlasci, biseri profesora i vaših prijatelja kojima ste se smijali, mnoga putovanja i izleti, maturalac i različite aktivnosti u kojima ste sudjelovali. Sve te uspomene čekat će vas strpljivo ukoliko koji put navratite do škole. Zapisane za vječnost.

„U životu nema ništa uzvišenije, jače, zdravije, korisnije po budućnost od kakve drage uspomene…“, rekao je Dostojevski.

Profesori su se trudili prenijeti vam svoje znanje, pripremiti vas za ono što vas čeka i dati vam podršku na putu koji je pred vama. Iz razgovora s njima ovih dana vidim koliko im je stalo da se uspješno upišete na fakultete ili pronađete mjesto na tržištu rada, koliko vas gledaju kao svoju djecu i raduju se svakom vašem uspjehu. Svake godine kada jedna generacija odlazi profesor shvaća koliko je predivan njegov posao. Biti dio vašeg života i gledati kako se od uplašenih klinaca pretvarate u mlade ljude željne osvajanja horizonata budućnosti, neprocjenjivo je!

Hvala vam, dragi maturanti, na svemu što ostavljate iza sebe, a veliko hvala treba izreći i vašim roditeljima koji su vas pratili i usmjeravali na vašem putu i lijepo surađivali s razrednicima i školom! Znam da su oni na vas u ovim trenucima ponosni do neba!

Pred vama se otvara život, tako divan i izazovan, tako bogat i neistražen. Ovih dana postajete vladari tog prostora, pisci svoje životne priče, kormilari svog broda, a ja vam, od srca i iskreno, želim svako dobro i sve najbolje što zaslužujete! Budite svoji i s ponosom nosite ime svoje škole i grada kud god krenuli. Vi ste nam najbolja promocija!

„Mudrost se ne nasljeđuje, moramo je otkriti sami, na putu koji nitko ne može prijeći umjesto nas, niti nas njega poštedjeti“, zapisao je Proust (pričao sam vam kako je Proust odličan!).

Dragi maturanti, krenite hrabro u život pred vama, hvala na svemu i sretno!

Vaš ravnatelj – Hrvoje Magdić ,prof.”

Facebook Comments