Psiholog Ivan Sušanj – ADHD ili hiperaktivni poremećaj deficita pažnje

ADHD je jedan od najčešćih neurorazvojnih poremećaja dječje i adolescentne dobi. ADHD nije samo razvojna faza koju će dijete prerasti niti je znak djetetove „zločestoće“, već se radi o poremećaju čiji simptomi perzistiraju i u odrasloj dobi ukoliko se neadekvatno tretiraju ili ne prepoznaju. Roditelji često optužuju sebe što im dijete pati od ADHD-a, no važno je znati da ADHD nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju. Poremećaj ADHD najčešće se prepoznaje polaskom djeteta u školu.
Tri komponente ADHD-a su hiperaktivnost, deficit pažnje i impulzivnost.
Neki od najčešćih simptoma:

hiperaktivnosti:
• Često tresu rukama ili nogama ili se vrpolje na stolici
• Ustaju sa stolice u razredu ili negdje drugdje gdje se očekuje da ostanu na mjestu
• Često pretjerano trče ili se penju u situacijama u kojima je to neprikladno
• Često imaju problema ako se treba mirno i tiho igrati ili obavljati neku aktivnost
• Često pretjerano pričaju
• Glasni su

deficita pažnje:
• Često zaboravljaju dnevne aktivnosti
• Često ih ometaju vanjski podražaji
• Često izbjegavaju, ne vole ili odbijaju zadatke koji zahtijevaju trajniji mentalni napor
• Često ne prate upute i ne završavaju školske zadatke, kućne poslove ili dužnosti na radnome mjestu
• Ne dovršavaju započeto
• Duhom su odsutni
• Teško se pridržavaju uputa
• Ne posvećuju pažnju detaljima ili rade pogreške zbog nemara

impulzivnosti:
• Često “istrčavaju” s odgovorima prije nego što je dovršeno pitanje
• Često imaju poteškoća s čekanjem reda
• Djeluju prije nego promisle
• Ne čekaju upute
• Upliću se drugima u ono što rade
• Ne uspijevaju dočekati da dođu na red
• Ne pridržavaju se pravila u igrama
• Često prekidaju ili ometaju druge (upadanjem u razgovor ili igru)
• U frustrirajućim situacijama burno reagiraju
Iako se često govori o hiperaktivnosti kao poremećaju, sam motorički nemir tek je jedan od temeljnih simptoma unutar ovog poremećaja. Postoje tri različita tipa ADHD-a, ovisno o simptomima koji su dominantni kod osobe:

1. ADHD s deficitom pažnje kao primarnom karakteristikom
2. ADHD s impulzivnošću i hiperaktivnošću kao primarnim karakteristikama
3. ADHD s kombiniranim karakteristikama hiperaktivnosti, impulzivnosti i pomanjkanja pozornosti

Uzrok poremećaja još nije do kraja razjašnjen. Međutim, danas se pouzdano zna da to svakako nije nedostatak roditeljske brige, pretjerano gledanje televizije, mobitela, kompjutera, itd. Hiperaktivnost najvjerojatnije uzrokuje kombinacija genetskih, neuroloških, biokemijskih čimbenika te čimbenika iz okoline. Određeni nalazi provedenih istraživanja upućuju na komponentu naslijeđa odnosno genetike s obzirom da je zastupljenost ADHD-a dvostruko veća kod braće i sestara s ADHD-om nego što je to u općoj populaciji. Ako jedan od roditelja ima ADHD postoji 40% – 54% šanse da će i dijete imati ADHD. U situacijama kada oboje roditelja ima ADHD sigurno će ga imati i dijete. ADHD je prisutan kod oko 1 – 5% populacije. Kada govorimo o zastupljenosti poremećaja po spolu zastupljeniji je kod dječaka.
Prilikom sumnji na ADHD laici, pa i stručnjaci npr. učitelji, pedagozi, lako mogu pripisati simptome ADHD-a karakteristikama djeteta. Većina djece je u jednom periodu života nemirna, impulzivna ili nepažljiva, no to ne znači da se radi o ADHD-u. U dijagnosticiranju ADHD sudjeluje multidisciplinarni tim. Da bi se postavila dijagnoza važno je da dijete iskazuje šest ili više simptoma ADHD-a koji traju barem 6 mjeseci u 2 ili više okruženja (obiteljsko, školsko i socijalno).

Biti roditelj djetetu s ADHD-om nije lako posebice ako se radi o kombiniranim smetnjama u sva tri područja: deficit pažnje, hiperaktivnost i impulzivnost. Roditelji često prolaze osjećaj ljutnje, okrivljuju često dijete pa i sebe za propuste u odgoju, mogu biti razočarani, prestrašeni, zbunjeni, tužni i zabrinuti. Ponekad ne razumiju što se sa djetetom događa te se često događa situacija da imaju malo pomoći, podrške dok su istovremeno izloženi kritici okoline. Naravno, želja je svakog roditelja da njegovo dijete bude sretno i zadovoljno.

U većini slučajeva ADHD se najuspješnije liječi kombinacijom kognitivno bihevioralne terapije i farmakoterapije. Psihofarmakološka sredstva koja propisuje psihijatar, u prvom redu stimulatori središnjeg živčanog sustava reduciraju simptome kod gotovo 70% osoba koje pate od poremećaja pozornosti te kod tih osoba nakon uvođenja farmakoterapije često dolazi do poboljšanja u ponašanju. Prilikom tretmana u psihoterapiji koriste se različite terapijske tehnike koje ovise o simptomima ADHD-a, dobi djeteta, obiteljske dinamike, školskog i društvenoga funkcioniranja. U tretmanu se radi na modifikaciji ponašanja, treningu učenja, socijalnim vještinama, itd.
Ukoliko imate upite za navedenu temu, odnosno želite zakazati termin možete se obratiti na broj mob: 099/534-7049 ili na email [email protected] Prilikom zakazivanja termina nije vam potrebna uputnica, a sve su usluge besplatne.

Facebook Comments