PROMJENA PROFESIJE
Ogulinski OPG-ovac kupio je 13 krava. Sam ih hrani, muze, a potom mlijeko razvozi vjernim mušterijama direktno na kućni prag
Da bi rano mogao ustati, mora rano leći, a da bi rano legao, mora cijeli dan naporno raditi – ovo je dnevna rutina prosječnog hrvatskog farmera i po tome se Matija Grgurić iz Ogulina nimalo ne razlikuje od drugih. Ono što ovog mladića čini drukčijim je, recimo, to što svoje mlijeko ne daje na otkup, već ga, onako američki, svakog jutra svježeg u bocama razvozi gradom i njime opskrbljuje 70 obitelji, svojih sugrađana. Razloga zašto je potpuno drukčiji od drugih ima više, primjerice, Matija je nesuđeni profesor engleskog jezika i sociologije koji je svakodnevicu u školskim klupama zamijenio štalom. No, jedan razlog je ključan – ovdje je sretniji.
U Ogulinu je završio hotelijersko-turističku školu, odradio je potom jednu godinu na recepciji Hrvatskog olimpijskog centra Bjelolasica, a zatim je upisao engleski jezik i sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Postao je prvostupnik, odslušao je sve predmete i preostalo mu je desetak ispita do kraja, no onda se odlučio na životni zaokret. Kaže da odluku nije donio preko noći, već promišljeno i da nije “puko”, kako su pomislili njegovi najbliži, rodbina i prijatelji. Opet, pitamo ga, nešto je moralo biti presudno.
- Dosta sam temeljit i smatram da moram biti najbolji u onome što radim. Tako sam i toj djeci kojoj sam počeo predavati jedan školski sat pripremao gotovo cijeli dan. U ovom poslu, koji mentalno nije kompleksan, meni mozak stalno radi. Znači, dok čistim kravlju balegu, stalno razmišljam, propitujem se, pronalazim nedosljednosti u svojim stavovima, pokušavam odgonetnuti zašto je to tako i tražim način kako da to dovedem u red – kaže nam Matija, filozof koji sebe opisuje optimističnim nihilistom, svira gitaru i komponira, sluša progresivni metal, pije craft pivo, planinari i trči trail utrke.
On na farmi na kojoj radi ujedno i živi, doslovno spava kat iznad svojih životinja, parsto metara od svoje rodne kuće i ni kilometar od središta grada, u dijelu koji se zove Podvrh. Obitelj mu se uvijek bavila poljoprivredom, u štali bi imali kravu ili dvije, a u jednom trenutku došli su na njih šest. Matija je studirao i nije previše zavirivao u štalu. Kako je išao prema kraju studiranja, tako su roditelji razmišljali da rasprodaju krave. No, Matija ih je, priznaje, neugodno iznenadio svojom odlukom.
Zabrinuta obitelj - Ha, ne znam, skupilo se svega. Još na Bjelolasici sam shvatio da nisam baš zaposlenički tip jer ne trpim autoritet. Ima tog mojeg perfekcionizma u pripremi nastavnog sata u osnovnim i dvije srednje škole u Zagrebu, gdje sam obavljao praksu, koji me ubijao. Osim toga, ja sam slobodarski tip, a kao nastavnik si stalno pod povećalom. Onda me je počela zanimati zdrava hrana, pa proizvodnja zdrave hrane i tako se malo po malo stvarala ideja. No, za ovo što sam napravio trebalo je hrabrosti. Ne samo da nisam imao podršku obitelji, već su pomalo za mene bili zabrinuti i prilično tužni – priča Matija, priznajući da je u početku bilo trenutaka u kojima je propitivao odluku, ali je sada siguran da je ona bila ispravna. Na kraju krajeva, upravo je prošla prva godina otkako je uzeo u najam davno napuštenu farmu u blizini kuće i napunio je svojim kravama. Prihodi mu se sastoje od prodaje teladi i proizvodnje mlijeka, a nešto kapne i državnih poticaja. Zadovoljan je jer može od toga živjeti, a ostaje mu dovoljno da obnavlja mehanizaciju. Nada se da će uskoro sa svojim OPG-om moći otkupiti objekt u kojemu je u najmu, pa i zaposliti nekoga da više ne mora sve raditi sam. Doduše, roditelji mu pomažu, majka pospremi suđe i sredi robu, otac pomogne oko sijena i sitnih popravaka. Planira širenje sve dok na tržištu osjeća potrebu za svojim proizvodima, a ona se povećava. Evo kako izgleda jedan njegov radni dan.
- Volio bih se buditi u 4 sata jer bih onda sve stigao napraviti, leći u normalno vrijeme i sutradan se opet rano probuditi, ali to često ne izgleda tako. Evo, danas sam u štali bio u 5. Prvo što moram učiniti jest očistiti balegu i sve izvesti u tačkama van. Staja nije pravljena za krave, već idejno za svinjac, a nedostaje mi mehanizacije pa zato ručno radim mnogo više nego što se to radi na drugim farmama. Za to mi treba oko sat i pol. Nakon toga napajam krave, također ručno, amperima. Imao sam pojilice, ali nisam bio zadovoljan jer su dosta močile pod, pa je bilo neuredno i više posla za čistiti. Zatim slijedi uređivanje krava. Perem ih straga, repove i vimena, jer dok ih dojim uvijek me opale repom, pa je onda bolje da to učine čistim repom. Za to mi treba još oko sat i pol. Onda ih nahranim i krenem s mužnjom. Mlijeko stavljam na hlađenje u laktofriz, za što mi treba još oko dva sata. Nakon toga se operem i pojedem doručak. Slijedi pretakanje mlijeka u boce. Javljam mušterijama porukama kada krećem, a oni potvrđuju narudžbe. Treba mi jedan sat da razvezem sve boce. Nakon povratka kući imam vremena da kratko predahnem, a onda sjedam na traktor i odlazim na njivu. Kad se vratim, perem laktofriz pa sve povratne boce. Na to ode još oko dva sata. Onda opet hranjenje, sve skupa tri sata. Ako nema nepredviđenih situacija, gotov sam u 20 sati. No, često to bude kasnije, nekada zadnje tačke izvezem iz štale i pola sata nakon ponoći – kaže Matija, dodajući da to što previše radi samo znači da proizvodnja nije optimizirana.
Ovisno o situaciji, ponekad izađe van na pivo, ali to se u posljednjih šest mjeseci dogodilo samo nekoliko puta. No, od vlastitog zadovoljstva puno mu je važnije da njegove mušterije budu zadovoljne s uslugom, a do kvalitete proizvoda mu je izuzetno stalo. (Cijeli članak pročitajte na jutarnji.hr)