Zelje, krumpir, šuma, motorka, Klek, vještice, Dobra, Đula, ruška tepka…
Sve to su ključne riječi koje zajedno na okupu nedvosmisleno mogu opisati samo jedan jedini grad – ponosni Ogulin podno Kleka planine, na tromeđi Like, Korduna i Gorskog kotara.
Ovo, međutim, nije priča o Ogulinu nego o jednom njegovom sinu koji je svoju sreću potražio negdje drugdje, ali nikad nije izgubio taj ogulinski duh, već ga i dalje nosi u sebi.
Mnogi imaju ideje, vizije i snove no rijetki su oni koji ne gube vrijeme i kreću u njihovo ostvarenje, makar to ponekad baš i ne završi dobro. Kad te život i lupi po glavi, okreće se nova stranica i kreće dalje. Ovako bi se otprilike mogla sažeti životna filozofija rođenog Ogulinca Davora Magdića. Iako ima tek 35 prošao je mnogo toga, a već se uspio i skrasiti i to na jednom od naših najljepših jadranskih otoka – Korčuli.
Tamo gdje mi je mjesto
Malo mjesto Pupnat i uvala Bačva novi su njegov dom a ovdje je, kaže nam za “ćakulu” uvijek raspoloženi Davor, osjetio da je našao sebe i tu – barem zasad, stao.
– U Ogulinu sam igrao tenis, kasnije i profesionalno, bavio se svim i svačim no upravo sam preko tenisa otvorio svoje horizonte. Dosta putovao, upoznao mnogo ljudi, vidio i htio nešto napraviti, a želja mi je i bila živjeti na moru, započeo je svoju priču Davor. U Rijeci je, kaže, vidio teretanu koja se zove XXL, pa mu je to nekako ostalo u glavi i kasnije je na Korčuli otvorio teretanu s tim imenom.
– Sudio sam ATP turnire i challengere, vodio privatni klub u Zagrebu, radio u kafiću, održavao terene. Na Korčulu sam došao kao tenis instruktor hotela, pa odmah i krenuo dalje. Otvorio sam svoju agenciju za iznajmljivanje, počeo s dva bicikla, jednim skuterom i posuđenom barkom. Onda kupio još dva bicikla, novi skuter i svoju barku i tako širio posao.
Iz Korčule Davor se sa suprugom Mateom, rođenom Korčulankom preselio u mjesto Pupnat desetak kilometara od grada Korčule. Došli su kod njezine majke, u malo mjesto u unutrašnjosti, gdje ga je miran obiteljski život na selu odmah osvojio. Cijele godine tu ima posla, priča Davor, rodila se i djeca, mala Hana ima 3 i pol godine, David tek dvije.
– Osjećam da sam tu onaj pravi ja. Malo mjesto, nema gužvi, imamo vinovu lozu, masline. Šume i drva kao u Ogulinu. Nije nam dosadno, Putovao sam svugdje i obišao velike gradove, ali ovo je ono što sam našao.
No ni to nemirnom Ogulincu nije bilo dovoljno, pa je i tu idilu krenuo podići na “viši level”.
Fotografiranje računa
– Radila se šesta sezona u agenciji, pa je zbog korone hotel zatvoren. Ja šta ću, nisam ni otvarao agenciju. Zanimljivo jer sam baš u međuvremenu položio za taksista. Nek’ se nađe. Sve je moguće, ako imaš viziju i kreneš je ostvarivati. Ljudi se ne usude i onda nakon deset godina plaču kako su mogli, a nisu ništa učinili, niti se pokrenuli. Ja nisam takav, priča Davor, sad ponosni vlasnik konobe u predivnoj uvali Bačva na južnom dijelu otoka Korčule.
Dok iz kuhinje izlaze neodoljivi mirisi ribe na gradele i raznih plodova mora, a znoj curi s čela neumornog i predanog gazde, njegovi gosti uglavnom se čude. Ovdje se također mobitelima fotkaju računi, ali ne kako bi završili na naslovnicima portala sa senzacionalističkim naslovima o “deranju” turista s cijenama i gdje se god stigne, nego upravo suprotno. Kako bi pokazali da još uvijek ima mjesta gdje se vrhunska spiza može pojesti za svima pristupačne cijene, direktno iz mora i s pogledom na njega.
– Imamo najbolju hobotnicu na salatu, neskromno nam kaže Davor, ali sve to dobro potkrepljuje s onim na tanjuru. No ima i priču kako se uopće se brda spustio do mora u Bačvu.
– Svako mjesto u srcu otoka ima izlaz na more. Pupnat ima dva – Pupnatsku luku i Bačvu. Luka je velika i isfurana, a Bačva mala, intimna i familijarnija, po mjeri za mene. Odmah me osvojila, kao i konoba pa sam čovjeku koji ju je držao odmah rekao. Ako je ikad budeš iznajmljivao, javi se meni.
To se i dogodilo kad je odlazio u mirovinu.
– Divan čovjek malo vidio i sebe u meni, mnogi su ga zvali i tražili da uđu u najam, htjeli i noćni klub otvoriti, no on nije htio da se promijeni to što je gradio, nego da ostane barem slično. Više zbog ljudi koji dolaze u ovaj komadić raja na zemlji. Znao je da će, ako ja to preuzmem, tako i biti. Ovakvih mjesta ima malo, trudimo se da to dokažemo, a najbolji je dokaz da smo na dobrom putu kad nam dođu gosti. Uživaju u hrani i top vinima i onda kažu da ne mogu vjerovati da postoji ovakvo mjesto, s vrhunskom ponudom i normalnim cijenama, kaže nam ovaj Bačvar iz Ogulina.
Otkrio je i tajnu svoje kuhinje. Zimi su na moru i pripremaju se za sezonu, lovi se i pune frižideri. Ostalo dolazi friško iz mora, nabavlja se sve od domaćih ljudi a s obzirom na ovu koronasezonu ništa nije prifalilo. Svi rade sve, a u kuhinji mu pomaže i sestra Adrijana. Tu je i kuhar Ive, domaći dečko iz Pupnata, onaj bez kojeg se ne može.
Punjenje baterija
– Pa kod nas je hobotnica na salatu 70 kuna, lignje s povrćem, škampi i kozice s prilogom isto, tuna steak s prilogom 90 kuna. Prednost Bačve je da su 80 posto ljudi koji tu već godinama dolaze, znaju da će dobiti ogromne porcije za normalnu cijenu i mi ih ne želimo razočarati.
No ni taj raj na zemlji nije ostao imun na globalnu pandemiju koja je zahvatila svijet.
– Sezona s kojom smo se već unaprijed pozdravili je ipak nekako krenula i sve je bilo dobro do prije par dana. Zatvorili su granice i odjednom sve je stalo. Gosti su otišli, tek rijetki sad dolaze i u konobu, priča još Davor. Inače, dodaje, na otocima je ove sezone manje gostiju nego inače, Makarska i njezina rivijera ponovo su imali dosta gostiju no to se ne može reći za Korčulu.
Svejedno za narednu sezonu ne dostaje mu optimizma. Prvo će za Božić i Uskrs puniti baterije u Ogulinu, družiti se s roditeljima, prijateljima i rodbinom, a onda ponovo krenuti u pripreme za novu sezonu. Kaže da će dodatno pojačati uslugu, a uvjeren je da će to gosti znati prepoznati kao i do sada.
Korona je došla i isto će tako proći, a Bačva će i dalje biti tu. Za sve one koji je iz godine u godinu otkrivaju i one koji će je tek otkriti. Za potpuni doživljaj zasad se brine on, naš Ogulinac Davor.(KAportal)