Psiholog Ivan Sušanj – Bipolarni poremećaj

Bipolarni poremećaj jedan je od najčešćih oblika poremećaja raspoloženja. Karakteriziraju ga ekstremne promjene raspoloženja. Kod osoba koje boluju od ovoga poremećaja izmjenjuju se faze od izrazito euforične do dubokog depresivnog raspoloženja. Koliko će pojedina faza trajati i kakvog će biti intenziteta, ovisi od osobe do osobe. Te promjene raspoloženja često su vrlo zbunjujuće ne samo za njih same već i za najbliže osobe jer često ne znaju kako pomoći osobi koja pati od bipolarnog poremećaja ili uopće ne razumiju što se s njom događa. Također, ako se ne tretira, poremećaj može stvoriti velike probleme u svim aspektima života (poslovni, obiteljski, spavanje, zdravlje…). Obično je depresivna faza za osobe koje pate od bipolarnog poremećaja puno teža za njih same, dok u maničnoj fazi više trpe obitelj i okolina.
Kada govorimo o uzrocima bipolarnog poremećaja za sada još nije poznat točan uzrok. Dosadašnja istraživanja pokazala su da je genetska podloga jako važna tj. da je bipolarni poremećaj često nasljedan. Uz genetiku, važnu ulogu u njegovom nastanku imaju i mogući poremećaji regulacije i osjetljivosti za neurotransmitere u mozgu (noradrenalin, serotonin, dopamin). Stresne životne situacije pak imaju važnu ulogu u kasnijem vraćanju novih epizoda bilo maničnih ili depresivnih.
Poremećaji raspoloženja su najčešća skupina psihičkih poremećaja i za očekivati je kako će se kod četvrtine ljudi tijekom života pojaviti neki od poremećaja raspoloženja. Učestalost bipolarnog poremećaja je oko 1:4 % u populaciji. Nema značajne razlike u učestalosti među spolovima, iako su manične epizode nešto češće u muškaraca. Poremećaj se najčešće javlja između petnaeste i tridesete godine života.
Bipolarni poremećaj najčešće počinje depresivnom epizodom, nakon čega se depresivne faze izmjenjuju sa maničnim, dok se kod nekih osoba javljaju samo manične epizode. Između navedenih epizoda razdoblje u kojima je raspoloženje uravnoteženo naziva se eutimija. Učestalost izmjene epizoda, kao i njihova obilježja, ovise od osobe do osobe te da li se poremećaj tretira ili ne, odnosno je li osoba uključena u tretman psihologa/psihijatra.

Simptomi manične epizode su euforija, nekritičan entuzijazam popraćen naglašenim smijehom, poziranje i teatralno ponašanje. U nekim slučajevima u maničnom stanju osobe mogu postati u kontaktu vulgarne, nedistancirane, plačljive, jako razdražljive, pa čak i fizički agresivne, osobito ako im se proturječi. Imaju jako smanjenu potrebu za spavanjem, osjećaju se puni energije, smanjeno i nepravilno se hrane, a povećan je seksualni nagon. Osobe koje su u stanju manije sklone su prekomjernom trošenju, uživanju alkohola, droga, kockanju. Najčešće osobe u stanju manije ne smatraju da je njihovo ponašanje problematično. Dapače, smtraju se potpuno zdravima te odbijaju i samu pomisao na bolničko liječenje.
Hipomanija je obilježena trajno blago povišenim raspoloženjem, povećanom energijom i aktivnosti. Prisutna je često povećana društvenost, razgovorljivost, smanjena je potreba za spavanjem. No sve navedene promjene nisu izražene u tolikoj mjeri kao u maniji te je uredno funkcioniranje u poslovnim i socijalnim područjima.
U depresivnoj epizodi prevladava depresivno raspoloženje, ravnodušnost, bezvoljnost, smanjen je kapacitet za uživanje, prisutan je gubitak interesa za stvari i aktivnosti koje su prije bile važne. Uz sve navedeno, osobe su pojačano zaboravljive, slabe koncentracije, razdražljive i osjećaju se bespomoćno. Nadalje, mogu postati sklone suicidalnim mislima, nerijetko pokušati ili počiniti suicid. Depresivne osobe su upravo sve suprotno od manične osobe.
Prema DSM-u (Dijagnostički i statistički priručnik za mentalne poremećaje) u grupu bipolarnog afektivnog poremećaja uključuju se bipolarni poremećaj tip I i bipolarni poremećaj tip II. Bipolarni poremećaj tip I obilježen je jednom ili više maničnih ili miješanih epizoda, obično povezanih s jednom ili više velikih depresivnih epizoda, dok je bipolarni poremećaj tip II obilježen s jednom ili više velikih depresivnih epizoda, povezanih s najmanje jednom hipomaničnom epizodom (hipomanija je blaga manična epizoda). Najmanje jedna manična epizoda tijekom života potrebna je za dijagnozu bipolarnog poremećaja tipa II.
Kada govorimo o liječenju, kao i kod ostalih psihičkih poremećaja tako i kod bipolarnog poremećaja najadekvatnije liječenje se uvijek postiže pravovremenom reakcijom. Osnova liječenja su psihofarmaci u kombinaciji sa psihoterapijom koja educira pacijenta o samoj bolesti kao i o simptomi po kojima se može prepoznati ukoliko dolazi do pogoršanja. Uporaba psihofarmaka (antidepresivi ili stabilizatori raspoloženja ovisno u kojoj epizodi se osoba nalazi) sprječava epizode uspona ili padova. Psihoterapija pomaže osobama u poimanju misli i ponašanja koje prate promjene raspoloženja. Također pomaže ljudima pružajući im potporu pri redovitom uzimanju lijekova i povećanju kvalitete življenja.
Ukoliko imate upite ili prijedloge, odnosno želite zakazati termin možete se obratiti na broj mob: 099/534-7049 ili na email [email protected] Prilikom zakazivanja termina nije vam potrebna uputnica, a sve su usluge besplatne.

Facebook Comments