Aktualno OG sada Ogulin

Lara Matijašić: “Bila bih presretna kada bih se mogla profesionalno baviti umjetnošću, ali to je još teško za reći”

Sasvim slučajno, gledajući po Facebooku, jedan dan naišli smo na prekrasne crteže koje je na svom profilu objavljivala Lara Matijašić. Nismo znali tko je Lara Matijašić, mada nam je prezime zazvučalo poznato. S obzirom da su crteži u objavama bili odlični, a isto takvi i komentari, odlučili smo saznati nešto više o Lari i upoznati je. Kako Lara živi u Belgiji, upoznavanje i dogovor za ovaj članak obavili smo porukama. Upoznajte i vi ovu 19 godišnju djevojku, donedavnu ogulinsku gimnazijalku, koja sada živi, školuje se i crta u Belgiji. Pročitajte intervju i dajte podršku mladoj Lari, bar na taj način.

Za početak reci nam par rečenica o sebi.  Kada si otišla iz Ogulina i kako si se uklopila u novu sredinu?

IMG_20210110_120439Lara – “Rođena sam i odrasla u Ogulinu. Imam 19 godina i bavim se crtanjem, odnosno slikanjem. Do nedavno sam bila učenica opće gimnazije u Gimnaziji Bernardina Frankopana i sredinom ove burne godine sam maturirala. Pred 3 godine, mama, očuh, brat i sestra preselili su u Kortrijk, grad u Belgiji, smješten  blizu granice s Francuskom. U kolovozu ove godine sam im se i sama pridružila, te mi je trenutno, uz crtanje, glavna zanimacija učenje nizozemskog koji je jedan od 3 službena jezika u Belgiji. Na predavanjima sam po 7 sati na dan, pa mi zna biti prilično naporno, ali zato, čim dođem doma, “bacam” se u svoj svijet umjetnosti i odmah se osjećam bolje. Živim ovdje već 4 mjeseca i u početku mi je bilo dosta teško, ali sada imam već nekoliko prijatelja na koje se mogu osloniti i to mi puno pomaže. Ipak, svaki dan mi jako nedostaju moji prijatelji iz Hrvatske, baka i djed, sestrična i, prije svega, tata. Ali čujem se s njima svakodnevno preko video poziva, pa mi naša razdvojenost lakše pada. Cijeli život do sada živjela sam u Ogulinu i nisam putovala gotovo nikamo izvan Hrvatske. Inače sam vrlo avanturistički tip osobe i volim isprobavati nove stvari, upoznavati nove kulture i mjesta, te je to jedan od razloga za moje preseljenje. Sviđa mi se belgijsko školstvo i veselim se studiju u Belgiji nakon što usvojim jezik. Željela sam iskoristiti priliku za otići u Belgiju i vidjeti kako se živi u drugim mjestima, posebno jer to nikada prije nisam imala priliku.”

Kada i kako si počela crtati/slikati? Od koga si učila?

Lara – “Crtanjem se bavim otkako znam za sebe. Nikada nisam išla u posebnu školu za crtanje, već sam sve naučila sama ili promatrajući svoju ujnu, Mariju Salopek Makek. Još od malih nogu sam crtala i uvijek mi je to bila jedna od glavnih zanimacija. Sjećam se kako sam se uvijek, kao i dan danas, divila svojoj ujni i njenim slikama. Njena kćer Ana, moja najbolja prijateljica još od malih nogu i ja, uvijek smo ju tražile da crta za nas i cijelo vrijeme bi pratile svaki njen potez. Mislim da je i to imalo veliki utjecaj na mene i na moju ljubav prema likovnoj umjetnosti. Također, još jedna osoba čijim slikama i znanju o umjetnosti sam se divila cijelu srednju školu, je moja bivša profesorica likovne umjetnosti, Marija Trdić Ćuk. Osim sto mi se jako sviđaju njezine slike i ostala djela, jako puno toga zna o povijesti i teoriji umjetnosti i sretna sam što je dio svog znanja kroz predavanja prenijela na mene, a s vremenom ću se truditi to znanje i proširiti. Osim toga, kod profesorice Trdić jasno se vidi koliko voli umjetnost i, uz posao, posvećuje puno svog slobodnog vremena umjetnosti, počevši od uređenja škole, do jaslica koje je radila prošle godine za Božić. To mi se oduvijek jako sviđalo i poticalo me da se i sama trudim. Iako sam crtala još kao mala, nažalost, kako sam odrastala imala sve manje i manje vremena da se posvetim crtanju, te unazad nekih 5, 6 godina nisam gotovo uopće crtala. Sredinom 2019. sam ponovo počela crtati kad bih ulovila vremena, a 2020. sam se počela ozbiljnije baviti crtanjem. Još sredinom godine sam bila prilično loša, no sada sam već zadovoljna svojim napretkom. Još uvijek je to daleko od onoga kako želim da bude i kako bi trebalo biti, ali budućnost je tu da ju posvetim crtanju i da nastavim napredovati.”

Što želiš raditi u životu?

Lara – “U svakom slučaju, definitivno se planiram ozbiljno baviti crtanjem i umjetnošću u budućnosti i održavati izložbe. Još nikada nisam imala izložbu i trenutno mi je san održati jednu kada se pruži prilika. Upravo radim na jednom projektu od kojeg bih htjela napraviti izložbu jednog dana. Radi se o ciklusu od nekoliko slika koje povezuje ista tema. Unutar tog ciklusa pokušavam povezati elemente figurativne i apstraktne umjetnosti, što mi osobno nije najjednostavnije pa sve skupa dosta sporo ide. Mislim da je to dobra kombinacija, jer je s jedne strane jednostavnije za razumjeti ljudima koji ne prate toliko umjetnost, a s druge strane daje mi slobodu da se izrazim. Napravila sam jednu probnu sliku, koja još nije dio ciklusa, tek toliko da vidim otprilike kako mi ide i kako bi to zapravo izgledalo.”

 

Hoće li ti ovo postati profesionalno zanimanje i neki izvor prihoda?

Lara – “Teško je predvidjeti hoću li moći ikada živjeti od toga. Bila bih presretna kada bih se mogla profesionalno baviti umjetnošću, ali to je još teško za reći. Za mene je crtanje/ slikanje ono sto me ispunjava, smiruje i sto mi omogućuje da se izrazim i, ako ništa drugo, i to mi je sasvim dovoljno. Baš sada kako učim novi jezik, vidim koliko nas riječi ograničavaju i koliko je neki put nemoguće neke stvari izraziti riječima. Znam da mnogi ljudi ne razumiju umjetnost, ali ipak, ne kaže se bez veze da “slika govori 1000 riječi”. Većina ljudi preferira figurativnu umjetnost i smatraju da je apstraktna umjetnost samo šaranje po papiru, ali apstraktno djelo je zapravo puno teže napraviti nego figurativno. Figurativna djela nastaju po uzoru na vanjski svijet, koji je nama blizak. Apstraktna djela su produkt našeg unutrašnjeg svijeta koji je sam po sebi apstraktan i neki put ga je teško razumjeti te ga je samim time i puno teže prikazati, odnosno prenijeti na papir, platno ili bilo koji drugi materijal. Zbog toga iziskuje i puno vise iskustva da bi se napravilo kvalitetno apstraktno djelo. To je ukratko moje mišljenje. Da budem iskrena, sada bih mogla napisati cijeli roman o tome sto umjetnost znači za mene i koliko ju volim, no mislim da sam već i sada napisala previše toga.”

Kojim se tehnikama služiš? Kakve teme najviše voliš crtati?

Lara – “Od materijala najčešće koristim drvene bojice i vodene boje. Zadnjih nekoliko slika napravila sam koristeći isključivo Faber-Castell drvene bojice. Nedavno sam kupila Van Gogh vodene boje i njih, uz drvene bojice, planiram koristiti za projekt koji sam spomenula. Faber-Castell bojice sam također kupila tek nedavno, a do tada sam koristila materijale koji zajedno nisu prelazili 200 kn i nisu od neke poznate marke. Trenutno se najviše bavim portretima, ali, kao sto sam već rekla, pokušavam se okušati i u apstraktnim djelima koja jako volim.”

IMG_20210110_123435

Što kažu tvoji prijatelji, obitelj? Sviđa li im se to što radiš? Kakve su kritike? Jesi li član nekog likovnog društva ili slično? Kontaktiraš li sa nekim od ogulinskih likovnih umjetnika ili umjetnika u gradu gdje sada živiš?

Lara – “Prijatelji, i iz Hrvatske i iz Belgije, te obitelj jako su sretni zbog mene i podržavaju me. To mi jako puno znači i potiče me da se nastavim truditi. Do sada nisam dobila loše kritike s obzirom da nisam niti primala puno pozornosti. U zadnje vrijeme, posebno nakon zadnje slike koju sam napravila, sve više ljudi prati moj rad na društvenim mrežama, tako da sam spremna i na loše kritike i svjesna sam da će ih biti. Ali, dok su konstruktivne, apsolutno su dobrodošle i nastojat ću ih iskoristiti kako bih se popravila, a za to, jasno, ima još jako puno prostora. S obzirom da sam se tek nedavno počela ozbiljnije baviti crtanjem, nisam imala priliku povezati se s bilo kime tko se bavi umjetnošću iz Ogulina, iako bih htjela biti u kontaktu s nekim od njih. Bilo bi mi drago da se pruži prilika ili da mi netko od njih da kritiku, pozitivnu ili negativnu, bilo preko poruka ili uživo kada bude prilika. Ali, jako mi je drago da me Milan Stipetić potiče na Facebooku s obzirom da ja, kao i mnogi drugi, cijenim njegov rad. U Kortrijku, zbog korone, još nisam imala priliku priključiti se bilo kojem likovnom društvu ili upoznati puno ljudi, osim jedne umjetnice koju sam upoznala preko mame još prije svog dolaska. Ali, čim se situacija s virusom smiri, imam puno planova i nadam se da ću ih moći čim prije ostvariti.”

davdav

Larin umjetnički napredak možete pogledati u kratkom videu, a možete ju pratiti i na instagramu