Život je jedan i vrijedi ga živjeti punim plućima, a ta pluća po našoj sugovornici iz sljedeće priče najbolje dišu na selu. Na glavnoj cesti prema Drežnici postoji skretanje za koje nikad ne biste rekli da vodi do nečijeg doma. Točno 3700 metara makadamskog puta vodi do zaseoka Lisine, gdje živi Nedjeljka Radulović s majkom, prkoseći svim izazovima današnjice.
Posjetio ju je nedavno novinar Radio Ogulina Dubravko Dragičević, objavivši razgovor s njom u redovitoj nedjeljnoj emisiji “Oči u oči”. S obzirom da se Nena pokazala kao odlična i zanimljiva sugovornica, odlučili smo prenijeti dio razgovora iz spomenute emisije.
Nekad je to bilo selo sa 60-ak kuća, kazuje Nedjeljka, a stanovnika je po pričama njenog oca bilo preko pet stotina. Nedjeljka, ili za prijatelje Nena, kaže da pamti vrijeme polaska u prvi razred osnovne škole kad ju je u školske klupe ispraćao otac koji joj i danas, 30 godina od smrti, jako nedostaje. Bila je to skromna obitelj kojoj iz vanjskog svijeta nije ništa nedostajalo, a Nena je od malena “vrijedila kao deset sinova”, po mišljenju njenog oca, o kojem sa sjetom i ponosom govori. Život bez struje za njih je bio svakodnevica , a kada bi pitali vlastodršce kad će struja do njihovog sela odgovarali bi im:” Pa tko vam brani da ju dovedete u selo”.
Upornost je Nenu ipak dovela do cilja, pa su prije 5 godina Nena i njena majka, zahvaljujući solarnom panelu instaliranom u blizini trošne kućice, dobile svjetlo koje ih barem nakratko spaja s vanjskim svijetom.
Nedjeljka danas brine o svojoj 88-godišnjj majci kojoj je oslonac , ali i liječnik kad zatreba. Uz pomoć dragih ljudi iz Ogulina redovito dobiva sve potrebne lijekove za majku, pa gotovo da pomoć liječnika niti ne trebaju. Nena je, uz to što brine o zdravstvenom stanju majke, i odličan priučeni veterinar, jer joj nije strano cijepiti svoje životinje kad zatreba. Životinje su joj pravo bogatstvo i relaksacija u životu, a trenutno uz kokoši i piliće, brine i o 60 koza, ovaca i jarića. Za njih joj nije ništa teško pa tako prepričava i zgodu kad je za velikog snijega i neočišćenog puta stala na stare očeve skije od javora, kako bi iz desetak kilometara udaljenog naselje dopremila sijeno za spas životinja.
Nedjeljka još u razgovoru navodi da se ne boji niti medvjeda, niti vukova, s kojima ima često bliske kontakte. Jedinu bojazan predstavljaju joj zmije kojih se jako boji, a ljeti ih ubije i po nekoliko na kućnom pragu. Upravo zmije i strah od rušenja stare kućice nagnale su je na razmišljanje o gradnji nove kućice koja bi joj pružila bolju sigurnost.
Budući se od sugovornice moglo saznati da joj nije strano biti liječnik za majku i veterinar za životinje, ne bi nas iznenadilo da Nena postane samostalni građevinar svoje nove kućice.
Radni dan joj započinje oko 4 sata ujutro, jer treba nahraniti sve životinje, a nekada provodi i 7 sati hraneći jariće, pazeći da se ne zabroji kako koje mladunče ne bi ostalo gladno.
Nedjeljka nema nikakvih zdravstvenih problema, a otkriva da je tajna takvog stanja domaća hrana i kozje mlijeko koje ju je spasilo od teških alergija. Uz skromna primanja za život zarađuje prodajom jaja, sira, kozjeg mlijeka i janjaca, a u ovo vrijeme korone sve je svedena na minimum.
Moderna tehnološka dostignuća i pametni mobiteli ju ne zanimaju, jer vjeruje starom mobilnom uređaju aparatu Nokia koji ima signal tamo gdje sva pametna dostignuća to nisu u stanju. Upravo zahvaljujući mobitelu ima kontakt sa vanjskim svijetom, a rado viđeni prijatelji Nene su predsjednik MO Drežnica Đorđe Tomić i gradonačelnik Ogulina Dalibor Domitrović. Za gradonačelnika Domitrovića kaže da je jedini prvi čovjek Ogulina koji ju je ikad posjetio i izvršio sva obećanja, pa s osmijehom na licu govori da je počašćena s njegovim prijateljstvom.
Ova hrabra i ponosna žena ne kani otići sa svoje rodne grude, iz zaseoka Lisine, gdje prkosi svim izazovima i nedaćama koji su poprilični. Trošnu kućicu kao potporanj drži svega nekoliko starih drvenih greda i pitanje je vremena kad će se sve rasuti kao kula od karata.
Nadamo se da će Nena što prije realizirati ideju o gradnji nove, a mišljenja smo da će i nakon ove priče biti onih koji će pripomoći Neni da to izrealizira.
Na odlasku je novinaru Dragičeviću i gradonačelniku Domitroviiću, a li i svim slušateljima, poručila da je život jedan i da ne napuštaju svoju rodnu grudu, jer nigdje nije lijepo kao kod kuće.
